Bol i blagoslov

26. tjedan suvremenog plesa: Compagnie Karina Holla, Être Blessé - Being hurt being blessed, autorica Karina Holla

  • Compagnie Karina Holla, Être Blessé - Being hurt being blessed, autorica Karina Holla
    Ovogodišnji Tjedan suvremenog plesa neće biti zapamćen po mnogim predstavama, ali od nekoliko zanimljivih zasigurno ćemo pamtiti Être Blessé – Being hurt being blessed, cijenjene nizozemske izvedbene umjetnice Karine Holla, koja je i u Hrvatskoj ostavila traga jer su mnogi izvođači prijašnjih godina pohađali njezine radionice u Zagrebu i Rijeci. Karina Holla više je puta gostovala na Tjednu suvremenog plesa, zadnji put 2005. godine, kada se predstavom Falten bavila strahom od starenja.

    Karina Holla je kao autorica aktivna već tri desetljeća i to u području tjelesnog kazališta i mime. U pedagoškom i izvedbenom segmentu svoga rada razvila je osoban izričajni stil, sintezu glume i pokreta, i u tom je stilu zaista izvrsna. Izrazito prezentna, precizna, jednako je artikulirana u svakom pa i najmanjem detalju govora i pokreta kao i geste i ekspresije lica. Être Blessé – Being hurt being blessed posebno je dirljiva solo predstava ne samo zato što umjetnica njome predstavlja ovladavanje svim svojim izvođačkim vještinama, na kojima joj mogu pozavidjeti i mnogi puno mlađi plesači, što u dvadesetima misle kako im više nije potreban svakodnevan trening i rad na sebi. Karina Holla ujedno njome izlaže svoj izvođački i osobni identitet i najveće osobne boli kroz iskrenu i duhovitu komunikaciju s publikom.

    Compagnie Karina Holla, Être Blessé - Being hurt being blessed, autorica Karina HollaAutoričin je koncept autobiografski, ali se kroz priču o sebi te kroz priču o autorima koji su je značajno oblikovali provlače i povijesne okolnosti, pa tako predstava ima i edukativnu dimenziju, posebno u prikazu izvedbenih umjetnosti šezdesetih i sedamdesetih godina, u vrijeme The Living Theatra i Roberta Wilsona. Upoznajemo i rad mimske škole i nasljeđe korporalne mime Etiennea Decrouxa te poljskih redatelja Tadeusza Kantorsa i Jerzya Grotowskoga. Spominju se i umjetnice poput njemačke plesačice Valeske Gert i američke pjesnikinje Anne Sexton.

    Ipak, centralna ličnost s čijim se identitetom Karina Holla poistovjećuje jest francuska kiparica Louise Bourgeois. S njom i započinje predstava, točnije njezinim govorom prilikom dodjele imaginarne nagrade, a pojavljuje se i kroz različite radove koji su projicirani ili postaju scenski rekvizit. Primjerice, ogroman muški falus koji poput svih rekvizita u Hollinim rukama doživljava višestruke transformacije. Ponekad niti ne znamo govori li Holla o vlastitoj sudbini djevojčice rođene s tjelesnim deformacijama prstiju ili o sudbini Louise Bourgeois koja je također nadahnuće crpila iz djetinjstva obilježenog ocem-preljubnikom koji je napustio obitelj.

    Compagnie Karina Holla, Être Blessé - Being hurt being blessed, autorica Karina HollaZanimljivo je Hollino poigravanje performativnim elementima predavanja kao forme, na što ukazuje čaša vode, čijim je ispijanjem obilježen prijelaz između pojedinih dramaturških jedinica. Čaša se nalazi u središtu izvedbenog prostora kojeg zauzima veliki srebrno-metalni stol, nalik na mrtvozornički. Tako je doista Être Blessé - Being hurt being blessed, kako stoji u programskoj knjižici, mješavina izlaganja, školskog sata i autopsije, kojim Holla secira vlastitu prošlost.

    Naslanjajući se na središnju temu ovogodišnjeg festivala – identitet, može se reći kako predstava možda najuspješnije tretira temu, istodobno se baveći identitetom na osobnoj kao i izvedbenoj razini, ali i općenitoj stvaralačkoj. Pa kad se već svi bave krizom, čini se kako je i identitet suvremenog plesa na ovogodišnjem Tjednu suvremenog plesa u krizi, jer su mnoge predstave neuspješne u komunikaciji, a upravo je komunikativnost kvaliteta kojom se voli krasiti plesna umjetnost. Gdje je ona nestala? Karina Holla odgovor traži u samoj sebi. Kao što naslov kaže, njezina umjetnost je ujedno bol i blagoslov. Privilegij, dodala bih, što se prečesto shvaća olako.

    © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 4. lipnja 2009.

    napisala i izvodi: Karina Holla
    režija: Karina Holla
    dramaturgija: Kia Berglund
    skladatelj: Rikard Borggård
    scenografija i kostimografija: Youlian Tabakov
    oblikovanje svjetla: Anders Shorty Larsson
    produkcija: Compagnie Karina Holla
    u kooprudukciji s: Teater Giljotin, Grand Theatre Groningen

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji