Britko, duhovito i emotivno

26. tjedan suvremenog plesa: Swan Lake, Vanessa Van Durme, Look Mummy, I'm Dancing (A Transsexual Story), red. Frank Van Laecke

  • Swan Lake: Vanessa Van Durme, Look Mummy, I m Dancing (A Transsexual Story), red. Frank Van LaeckeAko i svjesni recesije, konkretno o trideset posto smanjenom budžetu, kako je na završnoj konferenciji za tisak izvijestila umjetnička ravnateljica Tjedna, Mirna Žagar, dvojimo o jednom dijelu programa 26. tjedna suvremenog plesa, koji je ove godine, s više ili manje uspjeha, u devet dana plesnih događanja, upotpunjen priličnim brojem domaćih projekata, jedno je sigurno: početak i kraj Festivala dva su istinska izvedbena i doživljajna vrhunca. Naizgled nespojivi, kao dva Zemljina pola jednako udaljena od jezgre, ali u konačnici jednako znakovita u poniranju u dubinu bića smještenog u dirljivo krhkoj ljušturi tijela.

    Swan Lake: Vanessa Van Durme, Look Mummy, I m Dancing (A Transsexual Story), red. Frank Van LaeckeS jedne strane, večer Kyliána i Lightfoot Leona, veliki, poetsko refleksivni teatar profinjenog tvorca, svemogućeg pripovjedača i njegovih interpreta, sjajnih i nadahnutih mladih plesača; s druge siromašni solo, osobno svjedočanstvo na prvi pogled tipične, iskustvom života oronule žene, koja je ipak malo drukčija, jer je greškom prirode, rođena kao dječak.

    Swan Lake: Vanessa Van Durme, Look Mummy, I m Dancing (A Transsexual Story), red. Frank Van LaeckeAutorica i izvođačica Vanessa Van Durm definitivno je začudno biće, koje kao da je sišlo iz Almodóvarova filma: visoka i snažnih udova, starija, umorom malo pogrbljena, u isprano ružičastom kombineu i bosih nogu, tijekom devedesetak minuta solilokvija otopljuje i osvaja prostor (inače pust, s jednim golim stolom i stolcem te dvije lutke, djevojčice i dječaka), pažnju i srca. Zapažanja su joj britka a naoko usputne opaske duhovite i točne do srži. Prisjećajući se, Vanessa polako izlaže svoju neobičnu životnu priču, ali i stav. S jedne strane osobno, emotivno angažirana, s druge precizna i britka u zapažanjima, iskrena u grubim detaljima, dirljiva u onim nježnim, ali s beskrajnim i dobronamjernim humorom osobe koja je sve teško i bolno uspješno odradila i prebacila preko leđa i ostala svoja, pa sad s distance s lakoćom prebire po sjećanjima; istodobno je i vrhunska majstorica scene.
    Swan Lake: Vanessa Van Durme, Look Mummy, I m Dancing (A Transsexual Story), red. Frank Van Laecke
    Nema rampe i s lakoćom drži publiku budnom (već uistinu umornu i zasićenu u posljednjem, večernjem terminu od 22.30!), opuštajući je anegdotama poput one iz djetinjstva kad su ga, tada još njega, obukli u gusara, a on je htio biti vila, ili prikazujući Fatimu, medicinsku sestru u Maroku gdje je obavila (gdje je bilo moguće obaviti) operaciju promijene spola. Vanessa je brza i laka u transformaciji tijela i trenutnom prelasku u lik o kojem priča, odnosno u prenošenju dijaloških situacija. U trenutku nasmije, da bi u drugom, nepretenciozno i usput primijetila nešto od čega se grlo stišće. A ono najnježnije pripada njezinim roditeljima, posebno majci. Lajtmotiv kojim završava razgovore s mamom – koja sluti i dijeli bol nesretnoga djeteta, razgovore u kojima objašnjava što bi želio/željela u životu: "mama, ja ću plesati; ja bih plesala; plesat ću za tebe, mama", provlači se predstavom sve do kraja, kada majka, odjednom prisutna u liku lutke, djevojčice, u Vanessinom krilu umire.

    Swan Lake: Vanessa Van Durme, Look Mummy, I m Dancing (A Transsexual Story), red. Frank Van LaeckeTako ples, i fizički neotplesan, ostaje simbol života, žudnje i volje, slobode i samoostvarenja, a traganje za identitetom borba za biću prihvatljivo tijelo. Vanessa svjedoči ljubav i rijetku senzibilnost u tzv. civiliziranoj zajednici koja teško priznaje i prihvaća drugačije, neprirodne situacije. (Pa zato nikog nisu čudila brojna policijska vozila razmještena oko kazališta u kojima se događao Queer festival.) Istoj onoj visokociviliziranoj zajednici koja svako malo u podrumu nekog urednog i časnog člana društva otkrije pokoje zaključano i godinama zlostavljano dijete…

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 5. lipnja 2009.

    napisala & izvodi: Vanessa Van Durme
    redatelj: Frank Van Laecke
    mentor: Griet Debacker
    oblikovanje svjetla: Jaak Van de Velde
    prijevod: Gregory Ball
    produkcija: Swan Lake
    kopordukcija sa: La Rose des Vents, Villeneuve d’Ascq, Le Rive Gauche, Saint-Etienne-du-Rouvray, Théâtre de la Ville, Parijs
    uz potporu: City of Gent
    zahvala Theater Victoria Gent

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji