Za početak: Hylton, Léveillé i Umeda

25. tjedan suvremenog plesa

  • "Što je ples? Ako odgovorite na ovo pitanje, niste dostojni povjerenja…" napisao je Mats Ek u poruci za Dan plesa 2002. A onda je ipak pokušao odgovoriti: "Ples je kada mislite tijelom, a zapravo beskrajan pokušaj, poput pisanja na vodi." I kako svaki autor misli drugim, drugačijim tijelom, tako se nižu različiti rukopisi, upisi i potpisi u prostorno-vremensku neuhvatljivost trenutka zvanog ples.

    U Zagrebu je počeo jubilarni 25. Tjedan suvremenog plesa; čini mi se, ništa manje stresan u izvedbenim detaljima nego što je uobičajeno za njegovu umjetničku ravnateljicu Mirnu Žagar, ali opet nov i svjež u autorskim rješenjima mišljenja tijelom.

    Radionica Roberta Hyltona na cesti

    Radionica Roberta Hyltona s učenicama Škole suvremenog plesa Ane Maletić i skupinom B-boysa What Evaa
    Tjedan je započeo u nedjelju 25. svibnja, na otvorenom prostoru ispred Doma HDLU. Iako je nastup – prezentacija radionice Roberta Hyltona s učenicama Škole suvremenog plesa Ane Maletić (koje su za ovu priliku postale B-girls) i skupinom B-boysa What Evaa, postavljen  kao popratni program i najava festivala, riječ je o odličnom programu znakovitom po nastupu na cesti i pripadnosti kulturnom undergroundu: naime Škola, kao ni festival, kao ni plesna scena nemaju prostor, pa je ambijentalno odlično osmišljen nastup (korištene razine platoa, stepenice i stupovi) bio pravo rješenje.

    Robert Hylton nekadašnji je b-boystreet dancer, koji nakon studija suvremenog plesa stvara specifičnu poetiku i stil u kombinaciji raznih formi i tehnika, koji naziva urban classicism. (U Zagrebu smo ga na Tjednu vidjeli dvaput, posljednji put 2006. godine, kada je gostovao sa predstavom Verse˛& Verses.) I u izvedenoj su prezentaciji spojevi i izmjena plesnih stilova vidljivi, ali kako su sigurno vođeni unutar čvrste strukture kompozicije, mladi plesači - iako različita plesna obrazovanja, odlično su zajednički funkcionirali.

    Posve drugačiji Hiroaki Umeda

    Zanimljiv je, kad smo već kod hip-hopera, posve drukčiji nastup odnosno pristup japanskog plesača, koreografa i likovnog umjetnika Hiroakija Umede. On je izveo dva rada While going to a condition i Accumulated Layout; oba uz korištenje visoke tehnologije, pa više djeluju kao video art negoli kazališna izvedba. Umeda pleše nešto što ima prepoznatljive korijene u poppingu i lockingu, ali od repeticije savršeno kontroliranih trzaja mišića i minuciozno izrađenih impulsa, stvara i razvija zanimljiv sistem i vizualno atraktivnu formu.

    Nagi i snažni kanadski Ledenjaci

    Čast pravog, službenog otvaranja 26. svibnja, u pravom kazalištu (u ovom slučaju Gradskom kazalištu Gavella) uz prigodne govore i obećanja (može početi novo odbrojavanje do otvaranja Plesnog centra!) predstavnika kulture Ministarstva i Grada, gospode Mesića i Ljuštine koji su svečano odlučili zajednički pomoći oko udomljenja plesne zajednice, pripala je Skromnosti ledenjaka (La pudeur des iceberg) i kanadskoj skupini Daniela Léveilléa. Grupa koja nas je prije tri godine ostavila bez riječi, ovaj put nije iznenadila, ali je djelo sačuvalo začudnost autorske poetike. Nagi i snažni, čisti i ozbiljni, i ovdje potpuno zauzimaju prostor. Kreću se naglo, odlučno, direktno. Koriste teške, tvrde skokove kojima kao da se svaki put ukapaju u zemlju, svejedno ne gubeći moćnu vertikalu koja isijava iz tih iz zemlje stvorenih tijela. Poput prvih ljudi, neopterećenih bilo kakvim tekovinama civilizacije, poput odjeće ili plesne tehnike, osim tihe zvučne pratnje Chopinova preludija, bivaju tijelom i djeluju scenom, pažljivo se baveći odnosima zadane igre utroje (već same po sebi znakovite kao trojstvo).

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 30. svibnja 2008.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji