Svi na ples
Intervju: Mirna Žagar, voditeljica Zagrebačkog plesnog centra
-
U povodu otvorenja Zagrebačkog plesnog centra 26. listopada, razgovaramo s Mirnom Žagar, umjetničkom producenticom i ravnateljicom te osnivačicom festivala Tjedan suvremenog plesa kao i Hrvatskog instituta za pokret i ples koji je zadužen za upravljanje Zagrebačkim plesnim centrom (ZPC).
Hoće li biti posebnog programa otvorenja ZPC-a i kako će on izgledati?
Zagrebački plesni centar otvara se 26. listopada. Međutim, sam program otvaranja počinje i traje tijekom vikenda 24. i 25. listopda serijom besplatnih radionica raznih stilskih izričaja – od hip-hopa, preko salse, do kreativnog plesa i suvremenog plesa – do predavanja i kratkih filmskih radova i slično. Ova svetkovina plesa kulminira svečanim otvaranjem i art događanjem 26. listopada gdje se predstavljaju gotovo svi plesni umjetnici grada sa svojim specifičnim plesnim iskazima. Tijekom dana organiziramo plesne turneje kroz koje posjetitelji mogu upoznati funkcionalnost plesa, kao i plesne umjetnike. Prolazeći prostorom, susretat će se s plesnim vinjetama. Sve kulminira kolaž programom i na kraju pozivamo sve posjetitelje i plesače na party. Prilika je to da svi koje zanima ples zaplešu i iskoriste trenutak da upoznaju nešto novo.
Što ćemo moći gledati na programu ZPC-a do kraja ove sezone?
Prostor je nov i potrebno je vrijeme uhodavanja kako bi se vidjelo kako funkcioniraju sistemi kroz praktičnu primjenu. To je uobičajena procedura za svaki prostor. Vrijeme pred nama, tih nekoliko mjeseci, iskoristit ćemo da kroz rad s umjetnicima zagrebačke plesne scene te kroz neke programe koje vodimo unutar strukture Hrvatskog instituta za pokret i ples, poput EU projekta Beyond Fronta, isprobamo svu tehniku i utvrdimo mogućnosti. Nemojmo zaboraviti da otvaramo vrata u trenutku kada su mnogi već odredili svoje sezone i utvrdili planove. U neku ruku to je frustrirajuće, a s druge strane imamo mogućnost da prostor uhodamo kroz postupno upoznavanje i implementaciju programa, kako onih planiranih tako i osmišljavanje novih mogućnosti koje utvrdimo kroz to razdoblje.
U planu su radionice za profesionalce i to u suradnji s nekoliko plesnih institucija u regiji – Austrija, Mađarska, Italija, Slovenija – predavanja, filmske projekcije, prezentacija zagrebačkih umjetnika, a ovisno o financijskim mogućnostima razmatramo i mogućnost gostovanja umjetnika koji su na turneji u ovim prostorima te imaju mogućnost da uvrste Zagreb u svoje rasporede. Nadalje, planiramo razne aktivnosti u funkciji razvoja publike za ples, a u što uključujemo i radionice za građane.
Tko je osmislio takav program i kako ste u budućnosti zamislili osmišljavanje programa ZPC-a?
Budući da smo ovaj put čekali da se doista utvrdi točan dan kada možemo preuzeti zgradu i imati otvorenje, program smo osmislili u vrlo kratkom roku. Temeljne smjernice su već bile utvrđene ranije, kao ideje, jer smo već u nekoliko navrata imali najavu otvaranja te smo odgađali programe. Program je osmišljen u suradnji s plesačima nezavisne plesne scene kojima smo uputili poziv da predlože svoje ideje, a Marjanu Krajač (hrvatsku koreografkinju suvremenog plesa op.a.) s kojom surađujemo dugi niz godina, zamolili smo da poput kustosa u galeriji posloži plesne eksponate.
Radionice smo osmislili u suradnji s Rajkom Pavlićem iz Liberdancea, zatim sa Školom za suvremeni ples Ana Maletić koja čini osnovnu polazišnu točku svih nas u plesu u Zagrebu te opet putem razgovora s drugim našim suradnicima. Program uključuje i kraća predavanja o povijesti zagrebačke plesne scene pod vodstvom kolegica Ive Nerine Sibile i Maje Đurinović, kao i predstavaljanje plesnog izdavaštva i sl. Dvodnevna svetkovina plesa, osim što uključuje plesnu turneju prostorom, kulminira kolaž predstavom kojom će se zagrebački ansambli predstaviti kraćim isječcima iz svojih repertoara. Na kraju pozivamo plesače i publiku da zaplešu s nama!
Možete li opisati temeljne programske ideje?
Plesni centar zamišljen je kao koreografski centar, ali i produkcijski centar, mjesto gdje će male i srednje produkcije imati svoje stalno mjesto. Mjesto gdje će profesionalni plesači moći nesmetano, svakodnevno, tijekom godine prakticirati svoje koreografske vještine i isprobati svoje ideje te ih prezentirati publici. Prema sličnim modelima i programskim usmjerenjima plesnih centara diljem Europe, otvaranjem plesnog centra Zagreb se priključuje već bogato razgranatoj mreži sličnih organizacija. S obzirom na lokalitet, jedna od smjernica programskog razvoja je i kontinuirani angažman publike i razvoj nove publike za ples. Plesna Točka ili plesni infopunkt, uz našu medijateku koju ćemo konačno, nakon preseljenja, moći dati na šire korištenje javnosti, kontinuirano će pružati informacije o događanjima ne samo u Plesnom Centru nego i na širem području Zagreba, Hrvatske pa i šire. Otvaranjem plesnog centra pruža se novi poticaj suradnji sa sličnim organizacijama u svijetu, ali i među umjetnicima, ne samo unutar plesne discipline već i interdisciplinarno.
Koji su ciljevi koje ste si postavili i kako ih planirate realizirati?
Najveći je izazov utvrditi model financiranja, ne samo bazne infrastrukture, već programskih smjernica. Da bi se u potpunosti ostvarila vizija plesnog centra, potrebno je da postoje i slične organizacije unutar gradske jezgre ili na širem području unutar Hrvatske kako bi se ostvario protok ideja i umjetnika, uspostavio dijalog. Grad Zagreb je prepoznao potrebu za ovakvim prostorom i našao je razloge, političku volju i financije da ovaj prostor stavi u upotrebu za ples. Uložena su velika sredstva. Nadamo se da bi i druge sredine mogle slijediti primjer Zagreba. Treba nadalje vidjeti da se trend povećanog ulaganja u plesne inicijative i infrastrukturu nastavi – te time opravdava i ova investicija. Dakako i plesni djelatnici imaju dio odgovornosti tako da koriste prostor i da stvaraju djela koja će poticati interes i znatiželju javnosti, odnosno publike, te odgovoriti izazovima vremena u kojem živimo. Naša je želja da kroz već postojeća partnerstva otvorimo nove mogućnosti za domaću plesnu scenu kako pojačanom pojavnošću tako i dinamičnijom suradnjom s međunarodnom zajednicom kroz kulturnu razmjenu, rezidencije i sl.
Kako je model financiranja u našem sustavu jednogodišnji, to predstavlja velik problem u iznalaženju partnera u inozemstvu te u obraćanju stranim fondacijama koje su voljne pomoći, ali koje traže dugoročnu potvrdu mogućnosti da inicijativa zaživi. To su najveći izazovi koje se nadamo u slijedećih godinu dana premostiti te koje, na žalost, i nadalje moramo rješavati u hodu, barem još neko vrijeme. Ali, veliki smo optimisti jer da nismo – ne bismo danas postigli ove rezultate.
Što će još ZPC pružati hrvatskim plesnim umjetnicima i publici, osim ovoga što ste već naveli?
Prostor je namijenjen produkciji i kreaciji, dakle tu plesni umjetnici mogu uvježbavati svoje radove, istraživati ideje i kreirati. Nadalje, to je prostor i za izvedbe, ali moramo biti realni da je taj prostor namijenjen određenom profilu produkcija. Plesna zajednica će i nadalje trebati i mora joj se osigurati korištenje ostalih prostora u gradu poput ZeKaeM-a i sličnih. Prostor je namijenjen malim i srednjim produkcijama koje nemaju komplicirane tehničke zahvate. Srećom, prostor je izuzetno dobro opremljen rasvjetnim parkom koji je specifično odabran za potrebe plesa – naime, ova disciplina traži drugačije standarde od onih koji se primjenjuju u repertoarnim kazalištima.
Otvaranjem Plesnog centra stvara se nova sinergija ne samo unutar plesne zajednice, već i u odnosu na širi kulturni, ali i socijalno-ekonomski kontekst unutar kojeg ples djeluje i opstaje. Sama lokacija pruža novi fokus na ples u očima šire javnosti. Upravo stoga nudi se novi angažman i otvara se prostor dijaloga između plesnih umjetnika i publike.
Osim plesnih predstava, prostor je opremljen te može udomiti i druge sadržaje. Naravno da nam je primarno u prostoru imati ples. Od plesnog sadržaja koje će publika moći pratiti planiramo filmske projekcije, diskusije i predavanja o plesu i na plesne teme, radionice specijaliziranog tipa kao i za one koji se plesom bave rekreativno, a u želji da ih upoznamo sa plesnim formama. Planiramo i izložbe na temu plesa, kao što i medijateku koju je HIPP godinama skupljao namjeravamo premjestiti u ovaj prostor. Publika će kroz plesni infopunkt ili Plesnu Točku imati na raspolaganju informacije o plesnim događanjima, ne samo u centru već i na širem području Zagreba pa i Hrvatske i međunarodno. Dakle na jednom mjestu moći ćete dobiti informacije i uvid u sve što danas čini ples. Naravno, prvenstveno razgovoramo o idiomu suvremenog plesa.
Hoćete li neka iskustva iz Vancouvera, gdje ste nekoliko godina vodili plesni centar, pokušati prenijeti u ZPC?
Godine provedene u Vancouveru, kako u izgradnji, a potom i uspješnom upravljanju zdanja poput Plesnog Centra Vancouver koje ima šest studija, uredske kancelarije, razne popratne sadržaje te multifunkcionalno opremeljeni produkcijski studio sa 154 mjesta, svakako su rezultirale velikim iskustvom koje se nadam da će biti od koristi u našim uvjetima. U svakom slučaju, znam iz prve ruke i kroz praksu što takav prostor može pružiti razvoju plesa jednoj zajednici koja je godinama radila u, uvjetno rečeno, izolaciji (pojam koristim vrlo široko) i u ekonomski vrlo izazovnom kontekstu. Uočavam mnoge sličnosti na raznim nivoima. Ali, Zagreb je i drugačiji kontekst u odnosu na Vancouver. Izazov će biti primijeniti način funkcioniranja koji je efikasan i koji resurse koriste na efikasan način. Nakon toliko godina čekanja, izazov je u potrebi za strpljenjem i u mogućnosti da se kroz uhodavanje i prve godine funkcioniranja ostavi mogućnost da se postepeno uvodi struktura koja mora biti fleksibilna. To sam naučila u Vancouveru. Trebalo je biti strpljiv, iako smo svi htjeli sve dijelove programa aktivirati odmah. Također, iako smo imali do u detalje planiranu sezonu i način funkcioniranja, jednom kada smo otvorili vrata, realnost nas je prisilila da mislimo i djelujemo u hodu. Dok sam u Vancouveru imala mogućnost da nas se pratilo s financijskom injekcijom u prve tri godine uhodavanja, ovdje u Zagrebu taj luksuz nemamo. Znamo i upoznati smo s raznim modelima funkcioniranja, a svaki od njih ovisi o razini s kojom javni sektor prati ovakvu inicijativu. Naime, o tome ovisi koliko sredstava korisnik prostora mora naći kroz privatne inicijative da bi prostor i program funkcionirao.
Hoće li ZPC po nečemu biti specifičan u odnosu na ostale svjetske plesne centre?
Svaki je centar u svijetu specifičan po nečemu, prvenstveno jer je odraz konteksta u kojem djeluje i lokaliteta u kojem se nalazi. U tom smislu će i ZPC biti specifičan. S druge strane, svi su oni isti u programskim crtama, a razlikuju se po stilskim opredjeljenjima i filozofskim postulatima. To mogu jer većina razvijenih sredina ima nekoliko centara (London ih primjerice ima desetak, Pariz također, Beč isto nekoliko...) pa se svaki profilira na određeni način u odnosu spram drugih koji djeluju na sceni. ZPC je za sada prva ovakva investicija i zasad možemo reći da smo usmjereni na razvoj koreografa odnosno koreografskih ideja, publike i poboljšanje produkcijskih vrijednosti, ali i dijaloga sa širom umjetničkom zajednicom te plesnim zajednicama izvan grada i Hrvatske, kako bi se stvorile referentne vrijednosti za lokalne plesne uratke.
Kako će se sve financirati ZPC?
Zasad znamo da će grad financirati tzv. hladni pogon. To znaći da moramo naći načina da se pokriju i ostali dijelovi programa, a koji uključuju i vođenje prostora, kao i servis prema rezidencijama i slično. Postoje razni načini na koje se to može ostvariti. U svakom pogledu, s obzirom da smo i sami prošli sve izazove beskućništva, u prvom planu imamo dobrobit naših plesača. Dio troškova nastojat ćemo pokriti kroz programsku suradnju s raznim partnerima. Da bismo osigurali i iskoristili mogućnosti koje pružaju strane fondacije i slični, potrebno je imati garanciju duljeg angažmana oko ovakve inicijative.
Na žalost, naš sustav ne poznaje višegodišnje finaciranje programa. Istina je da je to velik izazov, i na žalost, to ćemo sve rješavati u hodu i prema mogućnostima. Ne zaboravimo da je to i nova situacija za našu sredinu pa tako i za Grad. U javno-privatnom partnerstvu mora postojati dijalog i želja za uspjehom zajedničke vizije svih uključenih u partnerstvo, a tu uključujemo i korisnike. Iako smo stigli do kraja jednog dugog putovanja, pred nama se otvaraju novi izazovi koji donose i nove mogućnosti.
Koliko će sami hrvatski plesni umjetnici imati utjecaja na ono što se događa u ZPC-u?
Sve što smo do sada utvrdili kao programske smjernice i potrebe na koje ovakav prostor može odgovoriti plesnim umjetnicima Zagreba i Hrvatske, uradili smo kroz konzultativne procese s kolegama. Posljednji takav pokušaj bio je u prosincu 2008. kada smo u goste pozvali predstavnike međunarodne plesne zajednice koji rukovode sličnim organizacijama i koji su tijekom godina osmislili specifične modele i programske smjernice. Ti su stručnjaci prezentirali svoje projekte našoj profesionalnoj zajednici koja je imala prilike njima prezentirati svoje individualne projekte te su strani kolege imali prilike upoznati našu scenu. Pozvali smo u goste nizozemskog stručnjaka Jacques Meela koji je bio dugogodišnji predsjednik međunarodne udruge asocijacija kazališnih/ plesnih akademija i ustanova Europe (ELIA), te je donedavno bio i dugogodišnji ravnatelj poznate nizozemske plesne akademije Fontys. Tom smo prilikom kroz posebnu konzultaciju popisali i utvrdili želje i potrebe plesača, a koje smo i u nekoliko ranijih navrata putem fokus grupa i kroz upitnike ispitali o potrebama i viziji. Sve smo to usporedili s prvotnim prijedlozima kada smo Gradu Zagrebu predlagali i ukazivali na potrebe za ovakvom investicijom (model mreže koreografskih/ plesnih centara).
Utvrdili smo tom prilikom koji su sve mogući partneri u ovom putovanju i na koje se načine scena koja je izuzetno razgranata i raznolika nadopunjuje individualnim inicijativama, pa tako i ovom.
Kao operateri prostora, ali i kao korisnici prostora imamo zadatak da se on koristi namjenski i da nije na financijskom gubitku. Dakle imamo nešto veću, ali ne i jedinu odgovornost da ovaj prostor funkcionira.
Prostor ima određenu kvadraturu te može udomiti određeni broj produkcija i aktivnosti tijekom dana, tjedna, mjeseca, godine. Plesna scena će se morati angažirati da se prilagodi novoj dinamici, naročito ako će svi željeti koristiti prostor. Uočavamo već sada koliki je broj premijera ostavljen primjerice samo za prosinac. To je dakako i rezultat funkcioniranja ciklusa financiranja, što ne ide na ruku ciklusu produkcije.
S obzirom da smo krenuli puno kasnije nego što smo mislili te je sezona već gotovo pa na pola puta, i kako nismo imali konkretne naznake konačnog otvorenja (kada tri puta odgađate program otvaranja postanete vrlo oprezni!) – taj period iskoristit ćemo da utvrdimo funkcionalnost i da provjerimo potencijal partnerstva koja su nam se ukazala kao mogućnost u ovom trenutku. U siječnju ćemo objaviti pozivni natječaj za razne programe te se s takvim paketom obratiti za potporu strukturama te sezonu započeti sustavno kao što je uobičajeno. I nadalje ćemo konzultirati plesnu zajednicu kroz sustav fluidnih savjetodavnih tijela. Ali, istovremeno moram biti jasna da se uspješnost prostora mjeri i kroz rezultate, odnosno kvalitetu programa koji se nude, a tu uključujem i prezentacije lokalne scene, te ćemo morati to uzeti u obzir kada procjenjujemo partnerstva, a osobito ulaganja u rezidencije i programe. Dijalog će biti kontinuiran.
Što je otvaranjem ZPC-a riješeno na domaćoj plesnoj sceni, a što bi po vama još bilo potrebno riješiti, odnosno na čemu je po vama na sceni još potrebno raditi?
Otvaranjem ZPC-a označava se početak rješavanja nagomilane problematike plesne scene. Od statusa plesača, preko prostrornih/infrastrukturnih potreba do financiranja, da ne ulazim u potrebe za kontinuiranom edukacijom te jačim angažmanom publike i za dijalogom s drugim disciplinama kao i drugim kulturnim zajednicama i sredinama diljem Hrvatske i šire.
Nadam se da je ovo naznaka i da će Grad Zagreb i nadalje imati političku volju, ali i financijsku snagu da nastavi dodjeljivati prostore u vlasništvu plesnim, ali i kazališnim i glazbenim skupinama jer to daje novu vitalnosti kulturnom razvoju urbanih sredina.
Otvaranje ZPC-a pruža nadu mladim generacijama koji razmatraju ples kao profesiju da je to doista moguće ovdje kod kuće, jer kroz ovaj prostor ne samo da će niknuti nove ideje i inicijative, nego će se dalje razviti postojeće inicijative koje su u rudimentarnim oblicima, na primjer plesna terapija, plesna filmska produkcija, plesno izdavaštvo i slično, jer će i potreba i znanje za plesom rasti te će postojati dublje razumijevanje plesa kao i bitnog dijela kulturnog krajolika te aktivnog učesnika u socio-ekonomskom kontekstu.
Otvaranje ZPC-a pruža mogućnost proširenog i kontinuiranog dijaloga i suradnju s međunarodnom plesnom zajednicom što pruža potrebnu referencu lokalnoj plesnoj zajednici.
Osim što se nadam da će i ansambli dobiti svoje prostore te se tako uspostaviti fizička infrastruktura za veću mobilnost plesnih produkcija i veći protok ideja, nadam se i da će se konačno početi rješavati izuzetno kritična potreba za prostorom koju iskazuju Škola za suvremeni ples Ana Maletić te Škola za klasični balet jer obje ustanove rade ne samo u katastrofalnim uvjetima, potpuno neprimjerenima za ples, nego i u uvjetima opasnima po ples, ali i zdravlje učenika. Smatram da je ovo izuzetno bitno riješiti jer to je kolijevka iz koje izlaze obrazovan, u plesnom smislu potpun plesni potencijal. Tečajevi, bili oni trajni u smislu cijele godine, bez popratnog sadržaja koje ove dvije škole pružaju, stvaraju ograničeno plesno tijelo – fizički i mentalno ograničenog kapaciteta.
Nadam se da će se ovakvim širenjem prostora za ples iznova utvrditi i povećati interes medija za ples što je vrlo bitno za popularizaciju, ali i za pojavnost plesne djelatnosti. Naime, u Hrvatskoj je danas medijski prostor za praćenje ne samo plesnih, nego svih kulturnih događanja, izuzetno skučen. Time se urbana, kulturna središta, koja su težila biti metropole u rangu svjestkih gradova koje svi rado posjećujemo, srozavaju na razinu provincijske, malograđanske sredine koja gubitkom kulturne raznolikosti gubi na svom značaju. Kao kulturno važna i zanimljiva destinacija za turiste današnjice i sutrašnjice, time se bitno gubi ekonomski potencijal koji ulaganja u kulturu te pojavnost u medijima izravno pruža široj društvenoj zajednici.
Također se nadam da će povećana vidljivost plesa kroz pojačanu dinamiku i kroz lokalitet, potaknuti interes sponzora za ulaganja u plesnu produkciju i infrastrukturu. To će naravno onda rezultirati i promjenama u financiranju kulture općenito, jer današnja porezna politika uvijek slijedi potrebe privrednih sustava.
Sve u svemu, vidim pred nama izuzetno bogatstvo najrazličitijih mogućnosti. Na nama svima je da ih iskoristimo i usmjerimo u korist razvoja plesne umjetnosti u Hrvatskoj. To je naša zajednička, ali i individualna obveza prema onima koji su nam omogućili da stignemo do ove točke, epohalne prekretnice u razvoju hrvatskog plesa, ali još važnije, to je naša obveza prema naraštijama koji dolaze.
© Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 22. listopada 2009.
Piše:
JelenaMihelčić