Nedostižno mjesto za plesanje

Vježbanje utopije, kor. Žak Branko Valenta i Marko Kalc, Mala dvorana Filodrammatica Rijeka

• 
  Nakon dugogodišnjeg izvođačkog i koreografskog staža i tek nedavno prvoga sola (Utjelovljenje), Žak Valenta ovaj put udružuje se s vrlo mladim plesačem na početku karijere, Markom Kalcem, kako bi napravio komornu predstavu Vježbanje utopije, premijerno izvedenu 23. siječnja u Maloj dvorani Filodrammatice u Rijeci. Na tragu prethodnog Valentinog rada i ova predstava preispitivanje je uloge i položaja samoga plesača, plesača kao poziva. I kao što sam naslov upućuje, radi se o svojevrsnom putovanju u nepostojeće mjesto, mjesto stvaranja, kreacije i slobode.
  
  Od samog ulaska u malu dvoranu Filodrammatice (nekad Klub Gal) gledatelji, kako bi sjeli, posvećeno zaokružuju prostor. Izlazak izvođača naglašava intimnost situacije: oni su u odjeći uobičajenoj za plesni trening, a na scenu unose osobne predmete – mali tepih, mirisni štapić i šibice, malu palmu u tegli, bananu, japanke i lavor. Publika je pozvana da prisustvuje sasvim običnoj svakodnevnoj plesačkoj probi koja počinje razbuđivanjem tijela na tlu, razgibavanjem zglobova, ugrijavanjem mišića i glasa, oslobađanjem uma za improvizaciju.
  
  Slijedi nekoliko sekvenci, zajedničkih i samostalnih, kontakt improvizacija, prisjećanje nekih vježbi sa seminara i radionica na kojima su prisustvovali i sve ono što čini jedan plesni trening. Izvođači s publikom također dijele i bolne točke, pričaju u ozljedama, nemogućnosti svladavanja ključnih trenutaka koreografije, o tome zašto su i kako postali plesači te počinju maštati o mjestima i situacijama u kojima bi se željeli naći, vodeći nas sa sobom na neka nova mjesta. U jednom trenutku počinju brojati publiku te se zaustavljaju na određenim brojevima. Uskoro shvaćamo kako je to samo još jedna nova igra misli u kojoj nas vode u prošlost i vlastita sjećanja.
  
  Premda su tijela i pokret izvođača u stanju vježbanja, valja upozoriti na mladog Marka Kalca kao na novi potencijal u siromašnom muškom dijelu hrvatskog plesnog ansambla. Mladi Kalc nimalo ne zaostaje za već veteranom Valentom.
  
  Predstava Vježbanje utopije utopistička je na nekoliko razina. Prvo, izvođači nas vode u svoj intimni svijet mašte, želja i nadanja, na mjesta koja su svakom smislu idealna i šarena. Druga, i ona važnija razina na koju ova predstava ukazuje jest krhki položaj plesnog umjetnika, jer ponekad je zaista utopistički za plesača (posebno onog koji djeluje izvan Zagreba) imati dvoranu za vježbanje i vrijeme za ovakva putovanja i stvaranje. Položaj je ponekad i toliko sarkastičan poput završetka predstave kada Valenta sjeda na mali tepih i pali mirisnu svijeću kako bi meditirao, dok Kalc navlači japanke, stavlja sunčane naočale te staje u mali lavor s palmom u jednoj, a bananom u drugoj ruci.
  
  © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 24. siječnja 2010.

Piše: