Plesna scena.hr

O povijesti kroz kritiku

Tuga Tarle, Plesne kritike, Hrvatski centar ITI, Zagreb 2009.

• Plesne kritike Tuge Tarle drugo su izdanje nedavno pokrenute Biblioteke Kretanja kojom je otvorena njezina nova edicija Mala dvorana. Urednica Maja Đurinović u njoj je sabrala pedesetak tekstova koji čitatelju pružaju uvid u desetljeće plesne umjetnosti u Hrvatskoj, ono između 1975. i 1985. godine. Riječ je ponajviše o kritičkim osvrtima, ali i esejima te intervjuima Tuge Tarle objavljivanima uglavnom u časopisu Oko. Tekstovi su podijeljeni u dvije cjeline, od kojih se ona prva, veća, odnosi na balet, dok su u drugom dijelu tekstovi posvećeni suvremenom plesu.
  
  Knjiga prvenstveno ima povijesni značaj jer rasvjetljava jedno poglavlje domaćeg plesa, njegove umjetničke dosege, u koreografskom i plesačkom smislu, ali i njegove probleme koji dakako pomažu boljem razumijevanju današnje situacije. Iz tekstova izvire velika ljubav i poštovanje autorice prema umjetnosti pokreta, njezina kompetentnost, dobro poznavanje građe, kao i vješt i pristupačan novinarski jezik kojim nastoji približiti plesnu predstavu svakom prosječnom gledatelju. Hrabro iznošenje kritičkog stava iz teksta u tekst dokazuje autoričino vidno ustrajavanje na podizanju kvalitete domaćeg plesa, ne zaobilazeći niti jedno područje, pa se tako osim repertoarne politike, koreografske i plesne vještine dotiče i obrazovanja, stručnih udruženja, promocije i upravljanja plesačkim resursima.
  
  Ako je u nas balet u krizi, onda je posljednji čas da mijenjamo stav… podnaslov je prvog dijela knjige u kojemu se osim oštrih kritičkih osvrta na premijerne baletne izvedbe u zagrebačkom HNK mogu naći i reakcije na gostovanja primjerice Beogradskog baleta, moskovskog Boljšoj teatra ili Sadler's Wells Royal Baleta, a posebno su zanimljivi razgovori s velikanima hrvatskog baleta, Anom Roje i Milkom Šparemblekom. Ovim prilikom valja napomenuti kako je greškom u knjigu uvršten i jedan tekst autorice Maje Bezjak. Riječ je o tekstu naslova Koreografirani Krleža, osvrtu na praizvedbu predstave Tri kavalira frajle Melanije.
  
  U drugome dijelu valja izdvojiti intervju s Milanom Broš, umjetničkom voditeljicom Komornog ansambla slobodnog plesa (KASP), poznatog po avangardnom i za to doba inovativnom pristupu plesu. Tu su naravno i osvrti na predstave preostala dva ansambla suvremenog plesa, Studija za suvremeni ples i Zagrebačkog plesnog ansambla te na gostovanja na Muzičkom bijenalu Zagreb kao i na prve godine Tjedna suvremenog plesa. Kraj knjige donosi tekstove nešto novijeg datuma objavljivane pod pseudonimom i naslovljene kao Pisma iz Španjolske, gdje je autorica postavljena za diplomatsku savjetnicu i odakle se osvrće na gostovanja hrvatskih ansambala.
  
  S obzirom da nije postojala nikakva druga ozbiljnija literatura o plesu na hrvatskom jeziku, ova knjiga ukazuje na nemalu važnost pisanja i objavljivanja plesnih kritika u to vrijeme. Nesumnjivo je kako će ova knjiga, kao i sva ostala izdanja Kretanja, prve hrvatske biblioteke posvećene plesnoj umjetnosti, pridonijeti rasvjetljavanju itekako bogate povijesti domaćeg plesa, ali i razvoju plesne teorije u našoj zemlji, koji je nužan kako za konačno uspostavljanje plesne akademije, tako i za uopće bolji status plesne umjetnosti koja se u nas uvijek nekako iznova marginalizira (svjedoči tomu i vrlo aktualna raspodjela javnih sredstava), iako je, kako piše Tuga Tarle, riječ o matičnoj umjetnosti.
  
  © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 14. ožujka 2010.

Piše:

Jelena
Mihelčić