Plesna scena.hr

Pozitivna zajednička energija

5 c., Zajedno, kor. Jasmina Zagrajski Vukelić, Zagrebački plesni centar

• 
  Pod duhovitim nazivom 5 c., krije se skupina mladih plesača koji su diplomirali na Školi suvremenog plesa Ane Maletić prije dvije godine. Želja za daljnjim zajedništvom u plesu, iako se neće svi nužno odlučiti za ples kao doživotnu profesiju, dovela ih je do prošlogodišnje produkcije Transpozicija, a sada i do Zajedno. A sve to pod koreografskim vodstvom njihove nastavnice, koreografkinje Jasmine Zagrajski Vukelić.
  
  Zajedno je predstava je kolažnog tipa i očito minimalnih produkcijskih uvjeta, koja nizom kratkih scena tematizira razne oblike zajedništva. Autorstvo Jasmine Zagrajski Vukelić drži ravnotežu između mentoriranja improvizacija mladih plesača i razvoja njihovih plesačkih osobnosti te održavanja dinamike, stilske koherencije, čitljivosti pokreta i zaokruženosti cjeline.
  
  Kao ključnu riječ projekta navela bih igru. Igru kao temu, igru kao koreografiju, kao energiju, kao način izvedbe, a s igrom, nekom vrstom kompleksnog lanca probijanca, predstava počinje i završava.
  
  Središnji dio predstave čini niz dueta kroz koje se tema zajedničke igre raslojava na pitanja manipulacije i dominacije (Monika Posilović i Natalija Krakić), sestrinske, gotovo blizanačke bliskosti (Andrea Pofuk i Irena Jurec), mladenačke boy-meets-girl teme (Martina Radošević i Leonardo Krakić). Tu je i projekcija odličnog niza fotografija nastalih u prostoru Zagrebačkog plesnog centra fotografkinje Emilije Borović, potom razigran ženski broj nabijen gestama i na kraju, kao veliki finale, napeto momačko nadigravanje (nažalost bez partnera) jedinog muškog plesača.
  
  Dinamična i razigrana, duhovita i topla, čitljiva i nepretenciozna, Zajedno je predstava koja odiše zajedničkom energijom mladih plesača. I kao što sam već pisala o njihovoj Transpoziciji, 5c. bi, i zbog produkcijske ne-zahtjevnosti i zbog navijačkog štimunga koji postignu, mogao biti idealan izvedbeno-edukacijski projekt za most prema mladoj, plesu neizloženoj publici, koja možda ne živi u gradovima zasićenima kazališnim produkcija i festivalima, i kojoj ta vrsta komunikacije i edukacije nije dostupna. A ovi plesači, na pragu profesionalizma, širokim plesnim znanjem i zajedništvom imaju potencijal odraditi takav projekt i proširiti domete naše plesne scene.
  
  © Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 18. svibnja 2010. 

Piše:

Iva Nerina
Sibila