Koreografkinja Ksenija Zec i dramaturg Saša Božić nastavili su dugu i uspješnu suradnju novim autorskim projektom Tijelo, što je ujedno njihova druga ovogodišnja predstava (nakon VIS životinje praizvedene u siječnju) u kazalištu Trešnja. Riječ je, dakako, o predstavi za djecu (i one koji se tako osjećaju), bez teksta, jednostavno i duhovito zaigranoj pokretom.
Autori i izvođači kreću od tijela kao osnovnog instrumenta ljudske igre. Tijela koje u stalnim i brzim mijenama forme i suigre s drugim tijelima stvara sadržaj bivajući istovremeno i tema i medij, i priča i pripovjedač. Pa tako od jedne hodajuće kutije sa četiri para nogu, ili vesele četveročlane gusjenice najednom ostane samo jedna usamljena glava ili ruka… Scenografiju čini nekoliko paravana koji kao u lutkarskom kazalištu omogućuju iluziju nestajanja i potpunog ili djelomičnog pojavljivanja. (Uz svjetlosnu podršku Zdravka Stolnika.)
Kasnije u igru preoblike tjelesne forme ulazi i slikovit kostim (Zdravke Ivandija), poput epizode s dvije žive hrpice (bića najsličnija svemirskom kućnom ljubimcu iz Carpenterova filma Dark Star) ili u teško ostvarivom duetu čudnog patuljka (biće s glavom koja izlazi iz koljena) i groteskno visoke dame (koja u tu svrhu nije pojela Alisin kolačić, nego je za rast posudila još jedno tijelo)…
Glazba Damira Šimunovića vedra je i poletna u repetitivnim ritmičkim obrascima. A humor proizlazi ne samo iz situacija i preoblika nego i iz različitosti karaktera i temperamenta odabranih izvođačkih – tijela. Petra Hraščanec-Herceg, Ana Mrak, Damir Klemenić i Dražen Šivak nesumnjivo su sjajan i inspirativan izbor, koji već sam po sebi u kombinaciji energije i šarma veseli, opušta i – u pozitivnom značenju te riječi: bez šljokica i imitacije brodvejskog stila – zavodi malu (a i onu stariju) publiku.
© Maja Đurinović, KULISA.eu, 27. svibnja 2010.
