Projekt Choreoroam, nastavak programa Choreodrome kojeg već godinama realizira londonski The Place, doveo je u Zagreb devet koreografa iz europskih zemalja koji su tjedan dana razvijali svoje ideje u Zagrebačkom plesnom centru i Muzeju suvremene umjetnosti, gdje su održali prezentaciju 12. lipnja. Koreografi ovogodišnjeg Choreoroama su Pontus Pettersson (Danska/Švedska), Klara Elenius (Danska/Švedska), Francesca Foscarini (Italija), Giuliana Urciuoli (Italija), Sonja Pregrad (Hrvatska), Claudia Hauri (Nizozemska/Kolumbija), Mor Shani (Izrael/Nizozemska), Adam Linder (Australija/Velika Britanija), Vera Tussing (Njemačka/Velika Britanija), Juan Luis Matilla (Španjolska).
Choreoroam je projekt koji potiče razvoj nove generacije koreografa pružajući im intelektualni poticaj i mogućnost dijaloga s umjetnicima iz drugih disciplina, kao i mogućnost međunarodne suradnje u području suvremenog plesa diljem Europe. Projekt nudi prostor za istraživanje, razmjenu ideja i iskustava, mogućnost kritičkog osvrta na procese i koreografske uratke, a bez pritiska finalne produkcije.
Partner-organizacije u projektu Choreoroam su: The Place, London; Dansateliers, Rotterdam; Certamen Coreografico, Madrid; Operaestate festival Veneto, Bassano del Grappa; Hrvatski institut za pokret i ples, Zagreb; Dansescenen, Kopenhagen. To praktično znači da svaka od ovih institucija ugošćuje koreografe na tjedan dana, organizirajući svoju propoziciju rada i njegove prezentacije u određenom kontekstu.
Choreoroam u Zagrebu mentorirali su voditelji institucija partnera: Mirna Žagar, Peggy Olislaegers, Roberto Casarotto i Francesca Moseley. Prvog dana svaki koreograf je prezentirao svoju temu/pitanje – nastavak rada s prvog Choreoroam sastanka u Rotterdamu u svibnju. Drugog dana otišli smo u Muzej suvremene umjetnosti kroz koji nas je provela kustosica Iva Radmila Janković te smo odabrali eksponat koji rezonira s temom na kojoj svaki pojedinačno radi. Treći dan radionicu nam je održao Iztok Kovač. Četvrti i peti dan radili smo u Plesnom centru i MSU-u, povezujući zadatke na različitim nivoima, prezentirajući jedni za druge, diskutirajući o političkoj i umjetničkoj urgentnosti situacije izvođenja u instituciji poput Muzeja suvremene umjetnosti, načinu na koji se ples i koreografija danas mogu nositi s vlastitom konceptualnošću...
U subotu 12. lipnja smo u radno vrijeme Muzeja, od 14 do 15 sati, pozvali publiku da u stalnom postavu Muzeja suvremene umjetnosti Zbirke u pokretu pronađu pokrenute radove, one u dijalogu sa izvođačima/koreografima, da se prepuste otkrivanju nove dimenzije kroz kratke koreografske reakcije, komentare, instalacije... poput ležanjem izmijenjene percepcije Krugova između površina Dalibora Martinisa u izvedbi Vere Tussing, pokreta kao četvrtog traga tijela u Jermanovom Triptih – Rendgen moga tijela u izvedbi Pontusa Peterssona, te intervencije pokretom kao nasilnog odgovora na nasilje pred Zgužvanom Guernicom Javiera Arcea u izvedbi Juana Mantille... te da nakon toga u zajedničkom razgovoru podijele s nama dojmove, pitanja i reakcije. Bilo je zanimljivo dobiti feed-back od kustosice muzeja, zagrebačkih posjetitelja, ali i korejskog para koji putuje Europom...
Kao sudionica, rekla bih da je Choreoroam:
– introspekcija u sobi (iskrivljenih/drukčijih) ogledala
– investicija u plodno tlo za rast koreografskog 'čudesnog graha'
– daje priliku za autorski dijalog i to ne samo verbalni, nego i izvedbeni. Biti u studiju zajedno, proučavati individualno, a zajednički, nalazeći se na intersekcijama tematika kojima se bavimo kao što su intenziteti, stanja, shift-ovi, potencijali, simultanost, subjektnost/objektnost, zoom, forma(lizam), dramaturgija pokreta, generator pokreta...
– zadaje multiplicitet podražaja i odgovora kojima se artikulira osobna umjetnička praksa, ali ju se uznemiruje umetanjem vanjskih aktera (od scenografije Wima Schermera u Rotterdamu, do umjetničkih djela u kontekstu MSU-a, radionice s Istokom Kovačem...) tako da u nastalim pukotinama izviruju nove perspektive.
Razgovarajući u subotu, u ponoć, u kafiću kina Europa, nakon cijelog tjedna rada, izvedbi i rada, dobila sam (još jednu) ideju, koja mi je otvorila potpuno novi pogled i prostor za istraživanje tog mosta, a ima veze s pretvaranjem svog konceptualnog materijala u sekvencu pokreta i onda gledanja kako fizikalnost toga materijala može dati poticaj za njegov razvoj... tako da imam posla barem do slijedećeg Choreoroam sastanka...
…koji je u srpnju i kolovozu u Bassanu, Italija, s prezentacijom na tamošnjem B-motion festivalu. Nakon kojeg odlazimo na još tri (Madrid, Kopenhagen, London) do kraja ovog ciklusa koji bi koreografe polaznike trebao dovesti do asimilacije znanja o vlastitim metodama te do novih potencijala za suradnju i nastanka novih radova.
A nakon toga, nadam se, slijedi početak Choreoroama 2011. za nove koreografe koji se žele razvijati i umrežavati na ovakav način.
© Sonja Pregrad, KULISA.eu 21. lipnja 2010.
