Premijerom novog projekta Snježane Abramović Milković Interface Zagrebački plesni ansambl 14. rujna 2010. obilježio je četrdesetu obljetnicu djelovanja, odnosno četrdeset godina prisutnosti na hrvatskoj plesnoj sceni. Pa kad je već riječ o lijepom jubileju, krenimo (ukratko) od početka!
Novija povijest hrvatske suvremene plesne scene kreće 1962. kada se i formalno osnivaju dva ansambla: s jedne strane Studio za suvremeni ples Ane i Vere Maletić kao nadgradnja Škole za ritmiku i ples i poligon za daljnja istraživanja u duhu Labanove i Dalrozeove teorije na kojima je počivao program Škole, a s druge Komorni ansambl slobodnog plesa Milane Broš koji se u duhu avangardnih tendencija suprotstavlja svakoj normi, pa tako i kompromisnom modernizmu. Umjetničko vodstvo Studija 1968. preuzima Tihana Škrinjarić koja ga i usmjerava u pravcu jazz-dancea. Jedna od članica ansambla (koja se vrlo rano javlja i kao koreografkinja i kao plesna solistica u Studiju) Lela Gluhak Buneta 1970. izlazi iz Studija za suvremeni ples i osniva Zagrebački plesni ansambl.
Tako je sljedeći period u Hrvatskoj u znaku tri ansambla vrlo različitih poetika. Sada je ZPA negdje najbliži temeljima Škole, a koreografije Lele Gluhak (Igrarije, Figure, Balade, Dinarke, Sonorno, Jeka…) privlače pozornost kao maštovita i eksperimentalna djela. Iznimno je uspješna u stilizaciji folklornih motiva. Uz nju za ZPA koreografira Vlasta Kaurić (Adam i Eva, multimedijalni projekt Siliton Moving Art...) Po odlasku Lele Gluhak u Australiju članice ansambla izmjenjuju se u vodstvu, pa tako od 1979. ZPA vode Nives Šimatović, Jasminka Neufeld, Vlasta Roglić, Mirna Žagar, Mare Sesardić i – sve do danas, vrlo uspješno – Snježana Abramović.
Taj, drugi period iznjedrio je sjajnu mladu generaciju koreografa. U ZPA prve koreografiju postavljaju: Katja Šimunić (Mansarda, Tamnobijela, Sub Rosa…), Jasminka Neufeld Imrović (Ženski portret, Ruta…) i Ksenija Čorić Zec (Stolice, Tango je tužna misao koja se pleše, M.U.R., Isto), koje se kasnije osamostaljuju, kao i nezaobilazne Ljiljana Zagorac i Mare Sesardić. Također je nužno spomenuti da je u vrijeme Mirne Žagar ZPA inicirao i pokrenuo festival Tjedan suvremenog plesa koji je uvelike promijenio plesnu kartu Hrvatske.
Treći period obilježen je rastom ansambla pod vodstvom Snježane Abramović Milković koja s vremenom kreće i u autorske projekte (Nešto možda sasvim osobno, Ogoljeno/Stripped). Pozivanje europskih autora i ulazak u europske projekte uz pokretanje Festivala u Savičenti otvaraju ansamblu i voditeljici nove prostore djelovanja i učvršćuju vodeću poziciju na hrvatskoj suvremenoj plesnoj sceni.
Nažalost, kao i obično, preskočeni su plesači čije su interpretacije stvarale ovu povijest, a njih je u ovih četrdeset godina bio priličan broj. Preskočeni ne znači i zaboravljeni – pa neka to ostane kao dug jednoj cjelovitoj retrospektivi Zagrebačkog plesnog ansambla.
© Maja Đurinović, PLESNASCENA.hr, 14. rujna 2010.
