Rješenje za svaku prepreku
11. Platforma mladih koreografa, Zagreb, 2. – 11. listopada 2010.: 2žene2brata2metra, kor. Aleksandra Janeva Imfeld
-
Nagradu publike na ovogodišnjoj Platformi mladih koreografa zasluženo je odnijela Aleksandra Janeva Imfeld za predstavu 2žene2brata2metra. Janeva nije posve mlada koreografkinja, jer je iza nje određeno domaće i međunarodno iskustvo. U tome i jest pozitivnost Platforme, što svake godine, između ostalog, nastoji okupiti i one domaće snage što su se razmilile po svijetu, pružajući priliku publici i struci da na jednome mjestu vidi što se s njima zbiva. Važno je spomenuti i činjenicu da je predstava nastala u produkciji Istarskog narodnog kazališta iz Pule, koje u posljednje vrijeme barem jednom godišnje na repertoaru ima predstavu suvremenog plesa, što je i logično, s obzirom na jake autore i izvođače s istarskog područja. Kada bi se u jednakom omjeru, s obzirom na količinu kvalitetnih autora suvremenog plesa, ponašale i ostale sredine, svako bi zagrebačko kazalište moglo učiniti isto što i INK, ali zašto to ne učini, nova je tema. Šteta je i što se INK-ovim plesnim predstavama ne omogućuju češća gostovanja.
Kako joj samo ime govori, ova predstava doslovno prikazuje 2 žene (Sonja Pregrad i sama koreografkinja), 2 brata (Matija i Mauricio Ferlin) i jednog neobičnog visokog izvođača (Nino Bokan). U originalnoj postavi jednu od žena igra Roberta Milevoj. Riječ je redom o snažnim izvođačima koji su većinom i sami jake autorske ličnosti, a gledamo ih doslovno kako se igraju. Čisti je užitak promatrati taj proces ogolijevanja scene i samih izvođača, njihovu otvorenost, iskrenost i ludost koja oživljava, dopire, komunicira, prizemljuje. Jedna je to od ponajboljih domaćih predstava suvremenog plesa koju sam vidjela u posljednje vrijeme.
Početak je posve suluda slika: zamotani u narančasta modificirana kimona s odgovarajućim stožastim kapicama, izvođači započinju svoju igru, krećući se sitnim redovničkim koracima po sceni prekrivenoj duguljastim, šarenim, starinskim tepisima (scenograf Siniša Ilić, kostimografi Matija Ferlin i Desanka Stjepanović). Kao kakvi zbunjeni, nespretni čovječuljci ponekad zastaju nesigurnih pogleda. Ta se slika zatvorenosti i prekrivenosti tijela i scene kreće s vremenom postupno rastvarati (dramaturg: Goran Ferčec). U idućoj sceni složna grupa odjevena je u, nazovimo, uobičajeniju odjeću, ali još uvijek mjestimično pomaknutu: Ferlin je u suknji, Pregrad i Janeva u pomalo naftalinskim haljinama. Pokret je naizgled strogo suvremen, ali ponekad se zalomi kakvo, za tu atmosferu, neprimjereno tjelesno stanje i položaj. Slijede izvrsne situacije u kojima Ferlin pokušava izračunati sve složenije matematičke operacije, i istovremeno tijelom predočiti te umne napore, ili pak inscenacija prodaje tepiha osobama u publici.
Svakim daljnjim postupkom izvođači pronalaze novu igru unutar zadane situacije (prepreke) koju nastoje izigrati do krajnjih granica, svakom sve više destabilizirajući vlastite uloge. U jednoj od njih, koreografija temeljena na kontaktima prerasta u grubu međusobnu tučnjavu, u drugoj postaju psi koji četveronoške bauljaju po sceni sve dok zubima ne odlijepe još jedan sloj tepiha. Zatim se nadmeću tko će se bolje razumjeti dok jednoglasno izgovaraju rečenice na različitim jezicima, sve dok njihova izvedba ne postane potpuno nerazumljiva nakupina glasova, koja bi mogla biti jezik za sebe.
Kako se predstava bliži kraju, tako i oni sve očajnije pokušavaju kreirati scenske situacije, iako im ne preostaje previše alata. Manipuliraju kartonskom podlogom i jedni drugima dok ne dođu do točke međusobnog dogovaranja pred publikom što bi i kako iduće mogli napraviti. Preostaje im muziciranje i na kraju gola scena i dva tijela koja se nadmeću koje će dulje izdržati ravnotežu. Janeva i suradnici, jednostavnim su, a pregnantnim postupkom podsjetili na potencijal koreografije, tijela, čovjeka, na mogućnost iznalaženja rješenja u svakoj, pa i naizgled nerješivoj situaciji.
© Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 17. listopada 2010.
Piše:
JelenaMihelčić