Plesna scena.hr

Biti kao jedno

OOUR & Udruga Dlan: Par, autori: Sandra Banić Naumovski, Angel Naumovski

• 
  Sandra Banić Naumovski i Angel Naumovski dvoje su izvođača, ujedno životnih partnera, pa je i logično što su u prvoj zajedničkoj predstavi zaokupljeni partnerstvom, bivanjem u dvoje. Iako već neko vrijeme zajednički rade na projektima udruge Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN, gdje je Sandra obično iza scene, ovaj put na sceni su sami – ona i on. Važno je u ovom slučaju napomenuti podloge na kojima je predstava naslova Par izgrađena. Sandra je suosnivačica plesne skupine OOUR, koja se često opire kazališnim, plesnim, izvođačkim konvencijama, dok je Angel iznimno angažiran u radu s gluhima na više područja, posebno u kazalištu, i nije profesionalan plesač. Predstava Par je i realizirana u koprodukciji OOUR-a i udruge Dlan.
  
  Stilski, predstava slijedi prepoznatljive OOUR-ovske postupke. Poništen je klasičan kazališni okvir tako što se publika nalazi na sceni, okružujući izvedbeni prostor, a izvođači na trenutke i sami postaju dijelom tako postavljenog gledališta. Izvedbeno je vrijeme usporeno trajanjima i ponavljanjima radnji, poput beskrajnog poljupca, dugog puzanja po tlu, kontinuiranog ritmičnog poskakivanja. Njihovi se kontakti u kojima jedan drugoga podržavaju iscrpljuju u svemogućim varijacijama. Sve to podsjeća na jednu od njihovih prvih predstava orangecut u kojoj dvije izvođačice razlažu koreografiju pred publikom, pokazujući kako je uvježbavana, svoj umor i međusobne podrške. I ovdje se partneri pred nama dogovaraju, pri tom ne odabiru služiti se znakovnim jezikom, nego otvaranjem usta, i to rijetko, jer njihovo međusobno osjećanje dovoljno dobro funkcionira na tjelesnoj kao i intuitivnoj razini.
  
  Treći je izvođač, asistent i prijateljica Selma Banich koja je dio publike, ali se u jednoj situaciji diskretno uključuje u izvedbu ne bi li nataknula njoj čizmice, a njemu šešir, dok oni ne posustajući uigrano galopiraju u zadanom ritmu. Usput, te su čizmice kičasto ružičaste kaubojke, a šešir je naravno slamnata imitacija onog kaubojskoga. Mala provala klišeja koja je naočigled izrežirana. Dramatičnost je na vrhuncu kada opali hitac revolvera, šešir opada, ali to ne ometa savršenu sinhronizaciju glavnih aktera koji i dalje neometano poskakuju. Šešir dakako pada na intervenciju asistentice koja ga je vezala prozirnim koncem. Natjecanje u disciplini parovi se nastavlja. Njihova svakodnevna odjeća na trenutak postaje cirkusko-akrobatska (prugaste tajice) i oni kreću u vrtoglavo izazivanje zakona gravitacije.
  
  Par nije pas de deux, savršeni partnering dvoje virtuoznih plesača, to je priča o stvarnim osobama Sandri i Angelu, ispričana njihovim jezikom. Mala, intimna, naizgled hladna, ali ispod površine vrlo topla predstava o dvoje ljudi koji vježbaju biti kao jedno.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 15. studenoga 2010.

Piše:

Jelena
Mihelčić