Čovjek koji voli plesati

Plesni studio Liberdance, Zagreb: Session za jednog Stand up plesača, kor. Rajko Pavlić

  • Plesni studio Liberdance, Zagreb: Session za jednog Stand up plesača, kor. Rajko Pavlić
    Pred nekih stotinjak godina Isadora Duncan je zapisala: „Velika zabluda modernoga plesa leži u tome, što misli da mora izumiti, dok treba da se zadovolji time, da pronađe. Čovjek ne može izumiti. On može samo naći.“ Ta misao izronila mi je u sjećanja u nedjelju 14. studenog na novoj predstavi Rajka Pavlića: Session za jednog Stand up plesača. Naime, očito je koliko je i koliko se – Pavlić našao. Koliko je siguran i točan u svom izboru i kako si je, dugo godina ovladavajući sakupljenim materijalima, u rastućoj umjetničkoj zrelosti, posložio nataloženo tjelesno iskustva plesanja: folklora, društvenih plesova, suvremenih plesnih tehnika, show dancea, hip-hopa… Taj svoj specifični scenski oblik i izraz definirao je terminom etno-urbana poetika. On uključuje kritičan, ironičan autorski stav spram zbilje i istovremenu arhetipsku strast plesanja. Ona nije divlja, neobuzdana, šamanski transična, nego suvremeno, urbano suptilna (svjetlosnim godinama udaljena od turbofolka!), osjetljiva na vibraciju i emociju, kao neki razgovor s etno korijenima, pažljivo osluškivanje starih unutarnjih ritmova, izvlačenje iskonskih poriva iz kojih su nastajale forme. Svejedno da li je to sevdah, flamenco, kolo ili tango.
    Plesni studio Liberdance, Zagreb: Session za jednog Stand up plesača, kor. Rajko Pavlić
    Kako više puta tijekom izvedbe priznaje (i podcrtava natpisom na majici) Pavlić silno voli plesati. I voli da ga gledaju kad pleše. I uopće voli da ga se sluša, želi komunicirati sa publikom kao zajednicom, ali više prokomentirati nego isprovocirati, i zato je našao stand up kao idealnu formu izvedbe u kojoj ostaje razumljiv, duhovit, osoban i društveno angažiran, i pomalo ciničan, a može plesati onako kako želi i kako osjeća. Bez obzira na trendove i aktualne tehnike i stilove, može pustiti ritam kroz sebe, zatitrati sa žicom gitare, pustiti se u čarobne prostore Piazzolline glazbe; ukratko kao da sada može što hoće! Pri čemu se osigurao sjajnom svirkom − ekipom glazbenika spremnih na umjetnički, glazbeno-plesni dijalog, kreaciju i improvizaciju. Uz Pavlića je ponovno, nezaobilazni Mate Matišić (svestrani danguba, koji je i ovaj put Rajku, zgubidanu, spjevao prigodnu pjesmicu), zatim Marijan Krajina (s harmonikom i bandeoneom) i Željko Kovačević (saksofon i klarinet). Predstava na koju u svako doba možete povesti svako društvo.

    © Maja Đurinović, PLESNASCENA.hr, 19. studenoga 2010.
    Plesni studio Liberdance, Zagreb: Session za jednog Stand up plesača, kor. Rajko Pavlić

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji