Plesna scena.hr

Nestalne slike prošlosti

Reopening the Past, redateljica i koreografkinja Liliana Resnick, Cyclofilm, 2010.

• 
  Reopening the Past najnoviji je film Liliane Resnick, hrvatsko-američke autorice koja u novije vrijeme koristi isključivo medij eksperimentalnog plesnog filma, a za svoj je rad nekoliko puta nagrađena. I ovaj je film nedavno nagrađen na berlinskoj platformi plesnog filma POOL 10, a prikazan je i na 32. Mediterranean Film Festival of Montpellier. Radi se o kratkoj formi trajanja 11 minuta i 40 sekundi.
  
  Mračna atmosfera, blijede boje ili potpuni akromatizam, kao i prigušenost zvuka (Dalibor Bukvić), najizrazitiji su elementi filma. Vrlo spor tempo prividno produljuje duljinu trajanja. Sliku obilježavaju višestruke superimpozicije, brojni slojevi pokreta koji se rastaču te tvore dinamičnu pokretnu grafiku. U prvome planu su plesačice u tamnim haljinama, u koreografiji snimljenoj čini se godinama ranije u tamnom studiju. Ponegdje se njihove siluete isprepliću s kadrovima vlati trave, također u usporenom kretanju, a kao jedina scenografija pojavljuje se bijeli stol. Pojedini elementi koreografije uzeti su kao isječci da bi se mnogo puta ponovili, poput brzih i kratkih vrtnji plesačica oko svoje osi koje se naglo prekidaju, tako da silna repetitivnost ruši i samu ideju protjecanja vremena. Vrijeme kao da je stalo za ove žene i njihovo se postojanje zaustavilo u prošlosti.
  
  Filmom Reopening the Past Liliana Resnick postiže vrlo poetičnu sliku, kratak audiovizualni doživljaj koji odgovara jednom emotivnom stanju, stanju prisjećanja, preslagivanja prošlosti, traženju i gubljenju u blijedim nestalnim slikama. Medij plesnog filma ona koristi kao alat za neku vrstu poezije na filmu, koja niti ne trpi dulje trajanje. I premda nemamo često priliku njezine filmove gledati u javnosti, osim na specijaliziranim festivalima, možda bi bilo zanimljivo izdati neku vrstu DVD kompilacije.
  
  Koreografkinja i filmska umjetnica Liliana Resnick živi na relaciji Zagreb – New York, nakon što je devet godina provela u San Franciscu, gdje je i magistrirala film na San Francisco State University. Riječ je o svestranoj autorici čije iskustvo osim koreografiranja i režiranja filmova uključuje i specijalizaciju u pokretu Pekinške opere, fotografiju, studij filozofije i komparativne književnosti, mnogobrojne objavljene tekstove i televizijske priloge o pokretu i plesu, te plesno obrazovanje s Warrenom Lucasom, jednim od učenika Mie Slavenske u Sjedinjenim Državama. Osim toga, surađivala je s Milanom Broš te kasnije s plesnom skupinom Gesta (koja je nastala osamostaljivanjem posljednje generacije KASP-a) za koju je i napravila prve koreografije Potraga i čekanje (1992) i Pojave (1993). Također je za 11. tjedan suvremenog plesa koreografirala Projekt K-44.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 10. siječnja 2011.

Piše:

Jelena
Mihelčić