Uloga prostora unutar znanosti i umjetnosti

Andrej Mirčev, Iskušavanja prostora, UAOS/Leykam International, Osijek/Zagreb, 2009.

  • Andrej Mirčev, Iskušavanja prostora, UAOS/Leykam International, Osijek/Zagreb, 2009.Iskušavanja prostora druga je objavljena knjiga mladog znanstvenika i umjetnika Andreja Mirčeva (1979) (prva je foto/roman San Danila Kiša u izdanju Kulturnog centra Pančevo). Nastala je na temelju tekstova koje je autor pisao za stručne i znanstvene publikacije, odnosno refleksija istraživanja o prostornoj paradigmi unutar znanosti i umjetnosti. Ovako objedinjeni, tekstovi čine priručnik suvremene teorije prostora. Prostor je postao važnim predmetom istraživanja umjetnosti dvadesetog stoljeća i prirodnih znanosti, a najzad i humanističkih disciplina. Taj obrat prema spacijalnosti dijagnosticirao je Michel Foucault u svojim predavanjima iz 1967. godine, najavivši „epohu prostora“, koja smjenjuje epohu zaokupljenu isključivo vremenom i poviješću. Upravo od toga polazi Mirčev u poglavlju Uvodne napomene: palimpseti kao tijelo (od) prostora, nastavljajući istraživanje te nove uloge prostora unutar znanosti i umjetnosti, ističući promjene u znanstvenoj paradigmi i skicirajući njihovu primjenu na umjetničke medije.

    U poglavlju Tipologija srednjovjekovnih prostora upušta se u interpretaciju prostornih struktura srednjega vijeka, zahvaćajući svjetonazorske, ideološke i aksiološke slojeve toga vremena. Usredotočivši se na kazalište i tekst, vodi računa o ovisnosti srednjovjekovne percepcije prostora o imaginaciji pa polazi od Foucaultovih ideja o heterotopijama, kao prostorima koji u sebe upisuju i imaginarne prostore. Poglavlje Iskušavanje tijela: korporealnost u tekstovima Origena i sv. Augustina bavi se tijelom, za koje autor smatra da je do postmodernog doba s prostorom dijelilo marginaliziranu sudbinu. Detektira poziciju tijela u tekstovima dvojice ključnih kršćanskih filozofa tragajući za relacijom između njih. Fenomenologiju tijela razlučuje na mazohističko tijelo kao imperativ transformacije i etike srca, discipliniranje žudnje i put od mazohističkog da kontemplativnog tijela, oslanjajući se na tekstove Rolanda Barthesa, Georgea Bataillea i Michaela Foucaulta.

    U poglavlju Prostor izvedbe u kontekstu centralne i obrnute perspektive, kroz principe slikarstva (centralne perspektive koja podrazumijeva distancu objekta gledanja i obrnute perspektive s prisustvom gledatelja u slici) autor razmatra prostorne prakse u kazalištu te kretanje od dramske do postdramske estetike prostora u kazalištu. Poglavlje Topografije urušavanja: morfologija srednjoeuropskog prostora bavi se poetikom srednjoeuropskog prostora: prostorima sadističkih rituala u djelu Géze Csátha i Roberta Musila, iščezlim svijetom Hasida u djelu Brune Schulza i Josepha Rotha, imaginarijem izgubljenih ulica u djelu Danila Kiša te sklapanjem tih fragmenata u cjelinu u nastojanju skiciranja srednjoeuropskog prostora. Autor nudi nove interpretacijske mogućnosti toga prostora, afirmirajući transgresivni prostor kao pobunu protiv „prokletih granica". (Ovo poglavlje prethodno je objavljeno u časopisu Kolo, br. 4, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.)

    Poglavlje Crtež i skulptura kao prostor koreografije: likovni elementi predstave Filozofi Josefa Nadja analizira predstavu koja rekreira umjetnički svijet Brune Schulza. Naglasak je na na njenoj strukturi oblikovanoj iz suodnosa instalacije, video projekcije i žive izvedbe, odnosno multimedijalnoj estetici, kao osnovnom impulsu suvremenih, postdramskih kazališnih formi. (Poglavlje je objavljeno pod naslovom Crtež i slika kao koreografski movens u časopisu Kretanja, br. 7-8, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2007.)  U poglavlju Protiv reprezentacije autor analizira antimimetičke moduse u suvremenoj umjetnosti. Analizu vodi kroz područje likovnosti, instalacije, izvedbe i filma, fokusirajući se na ikonoklastički gestus koji razara idolatrijsku i spektakularnu površinu i prodire u prostor čiste ekspresije.

    Poglavlje Između digitalnog i tjelesnog razmatra heterogene prostore nastale integracijom audio-vizualnih tehnologija u izvedbeni prostor suvremenog plesa. (Poglavlje je objavljeno pod naslovom Digitalni dvojnici u časopisu Kretanja, br. 9-10, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2008.) U poglavlju Arhitektura ozdravljenja: o ekologiji kao strategiji otpora prema Beuysu autor je inspiriran umjetničkim djelovanjem Josepha Beuysa, koji se temlji na konkretnim ekološkim intervencijama kao društveno-političkim djelovanjem u afirmaciji ljudskih vrijednosti kontaminiranih kapitalizmom. Poziva na iskorak umjetnosti u političko-socijalno-urbano polje, na aktivaciju i materijalizaciju ekološke svijesti. „Umjetnik kao medij, umjetnik kao obrana i imunološki sustav protiv nadirućih virusa.“

    Afirmacijom topološkog pristupa ova knjiga omogućuje razumijevanje suvremenih pojava u umjetnosti i kulturi te uspostavlja dijalog između raznovrsnih disciplina i medija. Također, svjedoči o povećanju promišljanja prostora unutar kritičke misli te osvježava i osuvremenjuje pristup humanističkim znanostima. Kreativna sinteza znanosti i umjetnosti logičan je i idealan slijed autorova dosadašnjeg djelovanja: jedan je od osnivača umjetničke skupine k.o., unutar koje je djelovao kao video umjetnik i performer, doktorand književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te asistent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku gdje predaje kolegije iz teorije prostora, vizualnih komunikacija i suvremenih izvedbenih umjetnosti na likovnom i kazališnom odsjeku.

    Potonja autorova djelatnost možda je najzaslužnija što je u interdisciplinarno polje umjetnosti, koje je u žarištu njegova teorijskog istraživanja, utkana i pedagoška instanca, profilirana kroz artikuliranje normi u umjetnosti preko kojih se uspostavlja odnos s recipijentima te kroz davanje jasnog dijakronijskog i sinkronijskog presjeka prostornih praksi. I sama svrha knjige je pedagoška, jer je prvenstveno namijenjena studentima, što je i razlog uporabe hermetičnog, akademskog diskursa kako bi se studenti osposobljavali za višu razinu intelektualnih rasprava. Sinergija umjetnosti, znanosti i pedagogije, kao prapočelo akademskog pristupa umjetnosti, poticaj je, ideal i cilj izdavača ove knjige, biblioteke Ars Academica, koju je pokrenula Umjetnička akademija u Osijeku u suradnji s mladim hrvatskim izdavačem Leykam International. U izdavačkom planu biblioteke dominiraju teorijski udžbenici i priručnici profesora s UAOS-a, kao nositelji jasne i razumljive predaje znanja. Ova prvoobjavljena knjiga nesumnjivo je uspješan i pohvalan korak ka cilju.

    © Mirna Rončević, PLESNASCENA.hr, 25. veljače 2011.

Piše:

Mirna
Rončević