Plesna scena.hr

Novim stazama

Post festum: 12. Platforma.hr, Zagreb, 9. – 16. listopada 2011.

• Do prošle godine pod imenom Platforma mladih koreografa, a od ove godine Platforma.hr, održana je od 9. do 16. listopada u prostorima Zagrebačkog plesnog centra, Dvorane Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti i Teatru &TD, a potom se nastavila intenzivnim radionicama u novom prostoru Plesnog centra Tala. Promjenu imena potakla je potreba promišljanja uloge tog festivala u postojećem kontekstu hrvatske plesne scene, kao i uloge i formata plesnih festivala uopće. Od početnog traganja za mladim koreografskim snagama i podrške njihovu razvoju, Platforma.hr kreće prema festivalu kojemu je u središtu rad na samom kontekstu, odnosno stvaranje novih odnosa, prostora i uvjeta na sceni. Tako je ovogodišnja Platforma ugostila niz premijera hrvatskih autora, idva gostovanja s međunarodne scene i kroz projekt TASK pokrenula nov način suradnje i komunikacije hrvatskih plesača i koreografa raznih generacija.
  
  Program otvaranja započeo je predavanjem-performansom slovenskog teoretičara i kritičara Roka Vevara Kako se moj život pretvorio u festival, koji se na ironičan način obračunava sa svojom pozicijom profesionalnog gosta brojnih slovenskih i međunarodnih festivala, kao i organizatora i pokretača nekih od njih te ukazuje na razne probleme festivalomanije. Slijedilo je otvaranje izložbe Portreti hrvatskog plesa, koju čine arhivski portreti pionirki naše scene, kao što su Mirjana Janaček, Ana Maletić ili Mia Čorak Slavenska, koje su u kratkom performansu članova Plesnog ansambla Tale prodefilirale kroz foaje MSU-a, uz portrete nekih od najistaknutijih aktera iz svih segmenata naše plesne scene. Autorica je portreta fotografkinja Maja Kljaić, svi portreti su na aukciji, a prikupljena sredstava namijenjena su pokretanju zaklade za edukaciju mladih plesača.
  
  Prva prikazana predstava, Big Mouth, autorski je rad izraelskih umjetnika Keren Levi, Niva Sheinfelda i Orena Laora. Ta jednostavna i u produkcijskom smislu mala predstava isprva je mišljena kao solo za Keren Levi, a razvila se u trio u kojem dva muška izvođača podržavaju plesačicu i na razne načine konfiguriraju njezin prostor izvedbe. U suštini rada je suprotstavljanje raznim opresivnim režimima organizacije pokreta, a time i univerzalnom problemu militantnog i nasilnog društva. Otvorena i neopterećena formom, predstava se rješava triom u kojem plesači na vrlo nježan i pažljiv način prenose plesačicu te nude izlaz iz restriktivnog društva na najjednostavnijoj razini osobne etike.
  
  Drugo gostovanje bila je selekcija Aerowaves mreže, koja već dugi niz godina na europskoj razini traga za neafirmiranim umjetnicima. U selekciji Edvina Liverića, koji u mreži predstavlja Hrvatsku, vidjeli smo tri potpuno različita pristupa plesnoj izvedbi, koji postavljeni zajedno donose atmosferu razigranih i energičnih, a opet dosljednih autorskih potencijala. Šveđanka Alma Soderberg u vješto izvedenom i duhovitom solu Cosas bavi se odnosom glasa, jezika i pokreta. Club Fisk iz Danske u duetu Forestillinger radi na izvrtanju ustaljenih percepcija tijela i pokreta kroz jednostavnu i čvrstu, a opet urnebesno duhovitu koreografsku i izvođačku strukturu. Peteročlana koautorska ekipa koja većinom dolazi iz Mađarske, a naziva se Bloom, u predstavi City radi na pitanju odnosa osobne slobode i kontroliranog, isključivog društva. Svom izričaju pristupaju na raznolike načine – od koreografije u kojoj su pokazali odličnu organizaciju prostora i plesačku energiju, preko uporabe teksta, mimskih situacija, metaforičke upotrebe objekata…
  
  Gostovanje riječkog Prostora plus s Ovo je predstava za sedam izvođača i publiku, koju autorski potpisuju Selma Banich i Sandra Banić Naumovski kao OOUR, uz Aerowaves večer, Tečaj komunikacije i TASK, projekt je koji radi na otvaranju novih energija, novih prostora i novih odnosa na sceni. S ishodištem kazališnog team-buildinga, taj projekt spojio je tri generacije izvođača koji rade u sklopu Prostora plus; uz iskusne Milu Čuljak, Kate Foley i Žaka Valentu, koji djeluju kao mentori u sklopu Prostora plus, na sceni su i nove snage okupljene oko tog projekta – Ivana Kalc, Tanja Kalčić, Matea Pasarić i Nives Soldičić. Ta Predstava uspjela je spojiti izravni aktivizam i kazalište, a na oštar način kroz pomak i propitivanje suštine predstave kao izvedbena stroja izgraditi svoje tkivo u neprekinutom nizu imenovanja i krivih imenovanja, u fikciji i pozornosti na trenutačni kontekst.
  
  Projekt TASK, kojim je Platforma.hr završila, zapravo je i vrhunac festivala, koji nagovještava u kom smjeru Tamara Curić i Larisa Lipovac ovim dugoročnim projektom idu. Razvijen iz ideje dizajnerice i plesačice Martine Granić, ideja je TASKA prijenos koreografske ideje prvo u pisanu formu, a potom na scenu kroz izvedbu i razradu drugog autora. Konkretno – tri su koreografa pozvana da osmisle i u formi pisanih uputa postave jedan koreografski zadatak, a potom je odabrano šest koreografa, tri iz mlađe generacije i troje iskusnih umjetnika, da kao reaktori razviju svoje autorske odgovore. Cijeli proces zabilježen je u posebnim publikacijama TASK-a u dizajnu Martine Granić.
  
  Tako su na zadatak Milane Broš reagirali Ivana Peranić i Žak Valenta, na zadatak Irme Omerzo Nikolina Medak i Selma Banich, a na onaj Mile Čuljak Nina Sakić i Karolina Šuša te Pravdan Devlahović, a svi su imali vremensko ograničenje od dvadeset minuta.
  
  Raw Ivane Peranić solo je u tišini, tek s jednim glasnim udarcem šake o zid, što je zanimljiva odluka s obzirom na to da je TASK uvjetovao rad sa zvukom. Ivana Peranić pokazala je zavidnu koncentraciju i prisutnost na sceni, kao i dinamičnu, a jednostavnu tjelesnost u tihom kretanju, koje je pokretala nama nevidljiva mreža dubinskih iskustava.
  
  Žak Valenta u Lady Think Dance koristio se zvukom otvarajući scenu glasnim glazbenim citatom, a zatim tijekom izvedbe snimajući zvuk svojih koraka, neprekidno ih umnažajući i reagirajući na njih. Druga razina zvuka snimljena je poezija koja evocira istovremenost osjećaja neograničenosti i stvarnu prolaznost trenutka. Likovnost donosi projekcija živog, kucajućeg srca na koži izvođača, a potom na odjeći koja ostaje visjeti na sceni iza njega. Zaokružen i višeslojni rad posveta je Kaspu i njegovoj voditeljici, kao i intimno promišljanje o prolaznosti, i u svjetlu toga o prijenosu energije i emocije.
  
  Nikolina Medak i njezina mlada plesačka ekipa u I to ja (t)o! kao reaktorice na vrlo razrađene upute Irme Omerzo odgovorile su apstraktnom koreografijom koja se polako i iznenađujuće organizirano razmata kako dinamički tako i prostoru.
  
  Selma Banich, pak, na zadatak je odgovorila solom koji sama izvodi. Ogoljena izvedba, jednostavan i intenzivan pokret, reakcija na crnu vreću za smeće te dugo optrčavanje scene kao dijalog s talijanskom anarhističkom pjesmom, uz izuzetno moćno prisustvo izvođačice, neočekivan je odgovor na zadatak iz TASK-a. Tako ovaj, u konačnom dojmu potresan rad, odgovora na TASK djelomično se udaljavajući od njega, a u svom drugom sloju prizivajući i aktivistički rad Irme Omerzo. Time se obraća ideji TASK-a širim promišljanjem same ideje.
  
  TASK Mile Čuljak, u kome se prizivaju marginalni identiteti i svakodnevni pokret na razigran, duhovit i izvođački precizan način odradile su Nina Sakić i Karolina Šuša koreografijom Blago ružnim ljudima. Njima nitko neće reći kako ste samo bili lijepi. Početno igranje s tekstom nastavilo se gestama, diskretnim prelaskom u privatno, zanimljivim solo materijalima, i na kraju pretvaranjem izvođačice u krpenu lutku natopljenu vodom koja cijedi samu sebe.
  
  Pravdan Devlahović u Mjestima sjećanja, koje izvodi mladi Mihael Britvec, prolazi kroz razne serije pokreta prizivajući tjelesna iskustva diskretnim humorom i mekim koreografskim tkanjem.
  
  Premijerne izvedbe na Platformi imali su Ana Kreitmeyer, Zrinka Užbinec i Sandra Banić Naumovski kao autorski tim Zastoja, u kome se bave percepcijom plesa, zatim Maša Kolar i Zoran Marković s Broadcasting: Shake Your Booty te Saša Božić s Nosferatuom. Uz izvedbu Poluinterpretacija BADco.-a i gostovanje portugalske Comphanie de Danca de Almade, zaokružen je program ove, u mnogočemu prijelomne, Platforme.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 23. listopada 2011.

Piše:

Iva Nerina
Sibila