Plesna scena.hr

Zapaljena šibica

Vrum kolektiv: Vanishing Acts 3 i 4, kor. Sanja Tropp Frühwald

• 
  
  Vanishing Acts 3 i 4 dva su odvojena sola nastala iz teme rastvaranja scenskog lika i izvođačkog tijela. Prvi, pod nazivom The Dreadful Story about Harriet and the Matches, u izvedbi je autorice Sanje Tropp Frühwald, a drugi, Flying Robert, izvodi Till Frühwald. Vanishing Acts 1 i 2, u kojima je autorica surađivala s Petrom Hrašćanec Herceg, mogli smo vidjeti 2009., a treba napomenuti da se Act 3 odnosi na Act 2 kao njegov izbijeljeni epilog. Oba rada svoju literarnu paralelu nalaze u crnohumornoj poeziji za djecu Heinricha Hoffmana.
  
  The Dreadful Story about Harriet and the Matches prati Hoffmanovu priču o djevojčici koja se igrala vatrom, i od koje su ostale samo – crvene cipelice. Tim snažnim motivima neminovno unosi i andersenovsku temu žudnje, vlastitog manjka, nemogućnosti i nestajanja. Scenski prostor sola potpuno je bijel, opremljen foteljom, stolom i stolcima. Sama je izvođačica svijetle kose i kože, skinuta do donjeg rublja, i tako ogoljena. Kontrapunkt toj slici, tom nestajanju, poput uljeza čine žarko, životno crvene cipelice i žuta haljina koja odbačeno leži na sceni, rekviziti korišteni i u radu iz 2009.
  
  Prvi dio predstave, svojevrsni intro, niz je freez-frame slika u kojima izvođačica zauzima razne pozicije svakom promjenom stvarajući novu scensku sliku, dok se svjetlo pali i gasi. Preko dojma diskontinuiteta priče ili bljeskova sjećanja autorica uvodi i dominantni motiv paljenja šibica, a potom razvija kontinuiranu igru koja je na kraju dovodi do povratka u živi lik, iz manjka u puninu, iz ogoljenosti u boju. Okosnicu sola, odnosno liniju u kojoj autorica ostvaruje najkompleksniji materijal čine scene koje razvijaju radnju; scene u kojima ulazi u igru s cipelicama iz kojih prvo istresa pepeo kako bi ih obula i onda zaplesala u njima, zatim scene u kojima se igra s haljinom kao ispražnjenim tijelom nekoga koji je ovdje bio, ili kao simboličkim željenim identitetom koji ne pripada njoj. Vrlo je dojmljiva situacija u kojoj se izvođačica gotovo kompulzivno poigrava s kutijom šibica koristeći se brzim, intenzivnim pokretima. Na kraju iz kutije ispada smo pepeo koji ona razmazuje po licu, što je referenca na Act 2 – izgaranje se već dogodilo, od tijela je ostao samo pepeo.
  
  U daljnjem tijeku rada izvođačica mirno sjedeći, s pogledom uprtim u pod govori poetski tekst o nemiru u tijelu, o potrebi za stalnim pokretom, o ambivalentnom odnosu s publikom, i završava konačno prisvajajući žutu haljinu darujući nam topli osmijeh.
  
  Act 4, Flying Robert, izvodi se u prostoru foajea Teatra &TD, prostoru koji nije najbolji odabir za taj rad s obzirom na dominantnu temu poluvidljivosti. Prostor je određen mnoštvom žarulja i mikrofona koji vise sa stropa i s kojima izvođač, odjeven u tamno, raslojava tijelo i glas na detalje i zvukove. Tijelo je sabijeno prema podu žaruljama i u neprekidnom je jednostavnom, mekom i fluidnom gibanju, koje sprečava da ga vidimo u totalu, u uobičajenom formatu lika. U tekstualnom dijelu slušamo intimnu priču o djetinjstvu, u kojem je bio opsjednut letenjem, i o iskustvu gluhoće. Na kraju, intenzivirajući izvedbu trčanjem i njihanjem svjetiljki, sve glasnijim govorom i sve izravnijim obraćanjem stvara kaos, svojevrsnu oluju, iz koje se izmiče pokrivajući glavu kapuljačom i nestaje u kutu.
  
  Iza prvog dijela ostaje napeti i nadrealistički dojam traganja za likom kojeg nema, za preuzimanjem identiteta koji je nestao. Tu gustoću povremeno razbija koreografska nepreciznost u dijelovima koji se oslanjaju samo na tijelo u pokretu. Drugi dio, Flying Robert, mek je i ujednačen, kako u diskretnoj tjelesnoj i sigurnoj glumačkoj izvedbi tako i u autorskom potezu. Zajednički, Vanishing Acts maštoviti su i nepretenciozni radovi, koji iz teorijske i apstraktne ideje razaranja scenskog lika dovode do dva različita, izmaknuta i neuhvatljiva, a opet simpatična i vrlo komunikativna lika.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 25. siječnja 2012.
  
  Act III – The Dreadful Story about Harriet and the Matches
  koreografija i izvedba: Sanja Tropp Frühwald
  asistent koreografkinje: Till Frühwald
  tekst: Sanja Tropp Frühwald
  
  Act IV – Flying Robert
  koreografija: Sanja Tropp Frühwald
  izvedba: Till Frühwald
  tekstovi: Till Frühwald
  
  dramaturški savjet Mirjam Schmuck, glazba i izvedba Damir Šimunović, kostimi i scenografija Zdravka Ivandija, asistentica kostimografkinje Ana Paulić, dizajn svjetla VRUM, majstor rasvjete Milan Kovačević, grafički dizajn Dinko Uglešić, fotografija Pio Rahner, David Mihoci
  
  produkcija: VRUM
  uz potpuru: &TD Teatar, tanzhaus NRW
  
  U predstavi su korišteni odlomci iz knjige Der Struwwelpeter oder lustige Geschichten und drollige Bilder Heinricha Hoffmanna.
  
  Projekt je ostvaren u 2009. i  2011. u prostorima: Tanzhaus NRW, Liberdancea, Zadarskog plesnog ansambla i Teatra &TD, a u okviru programa Choreoroom 2009 te Eurokazova Pogona.

Piše:

Iva Nerina
Sibila