Plesna scena.hr

Sklad različitosti

Plesni centar Tala, Zagreb: Putovi, koncept i koreografija Tamara Curić

• 
  
  Američko veleposlanstvo u Zagrebu u suradnji s Američkim veleposlanstvima u Sarajevu i Beogradu idejni je začetnik novog projekta Plesnog centra Tala – Putovi, čiji je apel jednakost bez obzira na identitet, tolerancija i međusobno razumijevanje. U domeni suvremenog plesa, putovima do tog cilja povele su nas konceptom i koreografijom Tamara Curić, a izvedbom Larisa Navojec, Dragana Alfirević (Srbija) i Maja Izetbegović (Bosna i Hercegovina).
  
  „Različitost nas čini istima.“ – poručuju, počevši od obrnutog stanja, upućujući na onu ukalupljenu istost koja nas čini različitima. Umarširavši na scenu, kreću se u maniri ritmičke gimnastike: njihova površinska izjednačenost – u kostimima (bijelim trikoima) i (gimnastičkim) pokretima, otkriva različitost u držanjima tijela i vještinama. Videoprojekcija koja slijedi poosobljuje izvođačice: nižu se snimke svake zasebno, koje prate njihov hod kroz hladan prostor neke ustanove – u kontrastu s prostorom, prisni predmeti koje grle, pokreti kamere i glazba daju pečat sjete, melankolije, samoće i uspomena, te atmosferu poetike i plesa. Kretanja s videoprojekcije izvođačice (sada različito odjevene) potom repliciraju te dalje razrađuju na sceni; supostavljene, svaka unutar svojeg rasvjetom modeliranog okomitog pružnog prostora. Iste putanje pokretnih elemenata s različitim rekvizitima množe se tvoreći nove funkcije, nove dimenzije, nove putove, stapajući različito i isto i rezultirajući skladom i ljepotom.
  
  Sklad različitosti ostvaruju i pojedinačne improvizacije (putovi) plesačica s rekvizitima: bliskost i kompatibilnost unutar plesnih parova – izvođačica i rekvizita te prostornog sklada: kruha na Dragani, madraca ispod Larise, Maje uz biljku. Rekviziti dišu i kao da svojom esencijom ostavljaju trag na izvođačicama: plesni izričaj Larise je snažan i krepak (madrac implicira potporu tijelu), Dragane istraživački (kruh implicira ono za čim gladujemo i ono što nas hrani), Maje zaigran i šarmantno nespretan (biljka implicira radost, ljepotu, veselje). Kao što je uloga biljke za neki prostor unošenje sklada, tako je ovdje element mlade glumice Maje među plesačicama, u sredini najčešće trokutaste formacije, osobito upotpunjujući: čestom lakom humornom mimikom i jednim teškim verbalnim iskazom boli, straha i tuge. Bliskost različitog i istog istaknuta je i kada izvođačice slijede iste naputke, na materinjim jezicima svaka od svoje šaptačice, reagirajući na njih asocijativnim oblikovanjem pokreta. Sve bržom izmjenom naputaka koji se kreću od smirenih prostornih koordinacija, preko munjevitih slobodnijih asocijacija do pleši, i pokreti gradiraju od poza do kompleksnih, osobnih, slobodnih, improvizacijskih struktura; sloboda pokreta potencirana je paralelnom videoprojekcijom vlati trave nošenih povjetarcem.
  
  Namnoženi putovi izvođačica isprepliću se kada Larisa zaiskrenim pogledom inicira suigru, što rezultira razigranim triom (izvođačice iniciraju i slijede pokrete, kontaktom istražuju ravnotežu…). Potom i rekviziti kreću putem trokut-formacije, u zajedništvu ostvarujući metamorfoze te se stacioniravši u dnevnu sobu gdje izvođačice sjedeći na madracu, pokraj biljke, jedu kruh i gledaju videoprojekciju zajedničkog uratka. Time su stopljeni svi pojedinačni (i ravnopravni) elementi predstave, sav scenski i video materijal, što rezultira raznolikim i skladnim zajedništvom. Dok niveliranje s početka predstave rađa percepciju različitosti, onu najgore vrste, koja vidi pogreške, različitost izaziva percepciju jednakosti i jednakopravne različitosti tvore sklad.
  
  Kako bi ostvarile taj pluralistički sklad, autorica i izvođačice nesumnjivo su prošle pravim putovima. Uz takav odnos procesa i produkta, spretnu dramaturgiju, koreografiju, vještinu izvedbe, raznolikost i iskorištenost rekvizita, multimedijalnost i zanimljivost, ostvarena je uspješna konceptualna predstava. Pluralizam, jednakost, tolerancija i međusobno razumijevanje oduvijek su dio programa Plesnog centra Tala, vidljivo ponajviše u kontinuiranoj suradnji s inozemnim institucijama i umjetnicima na različitim projektima, između ostalog i članstvom u NOMAD Dance Academy, regionalnoj platformi za suradnju u plesu (Dragana Alfirević njezina je suorganizatorica i koordinatorica). Osim ambicijom, osobito je pohvalno kada se to iskaže umjetničkom vještinom.
  
  © Mirna Rončević, PLESNA SCENA.hr, 15. travnja 2012.
  
  Plesni centar Tala
  Putovi
  koncept i koreografija Tamara Curić
  premijera 7. travnja 2012.
  glazba Gurdjieff / De Hartmann, Hollies, montaža i snimanje glazbe Willem Miličević, video Jasenko Rasol, montaža Dubravko Slunjski, fotografija Jasenko Rasol, Maja Kljaić, dizajn svjetla Miljenko Bengez, dramaturgija Ana Tonković Dolenčić, dizajn knjižice Sanja Đuran, izvršna produkcija Davorka Škrlec
  izvode: Dragana Alfirević, Maja Izetbegović, Larisa Navojec
  
  Idejni začetnik i glavni sponzor projekta je Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu, u suradnji s Veleposlanstvima Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu i Beogradu.

Piše:

Mirna
Rončević