Plesna scena.hr

Nadahnuto Aileyem

Body & Soul, kor. Jasmin Vrban

• 
  
  Jasminu Vrbanu uspjelo je ono što već neko vrijeme teško polazi za rukom plesnim umjetnicima u Rijeci – okupiti sasvim pristojan broj gledatelja u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. Vjerojatno su tome razlog dvije činjenice: Vrban je tijekom devet godina bavljenja plesom surađivao s brojnim plesačima, a u ovom projektu oni dolaze iz različitih riječkih udruga, što posljedično znači i širi krug potencijalnih glesatelja / pružatelja podrške.
  
  Body & Soul rezultat je Vrbanove edukacije na brodvejskoj akademiji Dance New Amsterdam u New Yorku gdje je boravio prošloga ljeta. Izravni susret s crnačkom kulturom i energijom gospel zborova rezultirao je autorskim promišljanjem odnosa tjelesnog i duhovnog kroz izbor glazbe i koreografiju pokreta. Glavno nadahnuće za predstavu je izvorni rad iz 1960. godine, Revelations Alvina Aileya i njegove trupe American Dance Theatre. Aileyev izbor glazbe Vrban je kombinirao s izborom radova Renéa Aubrya i Carla Orffa, složivši ih u zanimljivu cjelinu jasne narativne strukture.
  
  Predstava počinje nastupom gospel zbora i jedinstvenim obraćanjem duhovnom. Slijede izvođačke solo dionice, prikazi rada i života američkih robova, individualne sudbine koje se ponavljaju u sebi, prolaze nezamijećeno jedne pored drugih, a povremeno djeluju kao rezultat djelovanja nevidljivog lutkara koji ih pokreće. Individualne sudbine prepliću se, postaju dueti, a onda i grupa koja dijeli istu sudbinu. Atmosferi pridonose projekcije kao gotovo jedini scenografski element. Izbor crno-bijelih filmskih ulomaka o radu robova na poljima pamuka američkog juga u kombinaciji s koreografijom djeluju ne samo kao izravna asocijacija nego i kao san/noćna mora aktera.
  
  Izvedbeno, Body & Soul su, najkraće rečeno, kombinacija suvremenog plesa, baleta i fizičkog teatra. Zapravo, vidljivi su svi segmenti autorova dosadašnjeg scenskog obrazovanja: od suvremenih plesnih tehnika, preko baleta, klasičnih i latinoameričkih plesova, zatim glume i fizičkog teatra, do najnovijeg senegalskog plesa sabar. Unatoč mnoštvu segmenata i slojeva, Vrbanova koreografska priča djeluje kao skladna cjelina, a on sam je njena najjača karika. Naime, Vrban suvereno vlada i pozornicom i osobnim izvedbenim aparatom. Pritom u koreografskom smislu ne potiskuje kolege u drugi plan i vodi računa o njihovim sposobnostima. Vanja Boškovski, Marina Koprivnikar, Sintija Kučić, Vanesa Kučić i Tomislav Mužević bavili su se do sada različitim plesnim stilovima, od jazza do hip-hopa, i za većinu je ovo prvi susret sa suvremenim plesom. Povremeno sr to vidi i osjeća, manje u solo, a izrazitije u zajedničkim dionicama, no svi su izvođači uglavnom s lakoćom prenosili Vrbanove koreografske zamisli.
  
  Autorska ekipa pripremala je predstavu tri mjeseca bez sustavne financijske podrške. Osiguranjem prostora logističku potporu dao je Odjel za kulturu riječke gradske uprave, a HNK Ivana pl. Zajca posudio je kostime i rekvizite. Temom, glazbenim izborom i autorskom osobnošću Vrban je ovim projektom osigurao mjesto na riječkoj plesnoj paleti. Šteta je zapravo što je premijera bila ujedno i jedina riječka izvedba predstave, jer Vrban već krajem lipnja nastavlja školovanje u Americi. Pitanje je ima li se, obzirom na spomenuti odziv riječke publike na plesne predstave, čemu i zašto vratiti.
  
  © Tatjana Sandalj, PLESNA SCENA.hr, 9. lipnja 2012.

Piše:

Tatjana
Sandalj