Plesna scena.hr

Slavlje igre i tijela

29. tjedan suvremenog plesa, Zagreb, Rijeka, Split, 21. svibnja – 2. lipnja 2012.: Liberdance, Djeca u igri, kor. Anton Lachký

• 
  
  U okviru 29. Tjedna suvremenog plesa 25. svibnja premijerno je izvedena Liberdanceova predstava Djeca u igri. Koreografiju potpisuje gostujući autor Anton Lachký, suosnivač skupine Les SlovaKs koja je 2010. gostovala na istom ovom festivalu s predstavom Opening Night. Lachkýev je rukopis vidljivo obilježen radom sa slavnim Akramom Khanom čiji se iznimno brzi pokreti i naglašena izražajnost ruku nameću i u ovoj predstavi. 
  
  Djeca u igri doslovni je opis onoga što Lachký traži od svoja četiri izvođača: čista bijela scena prepuštena im je kao prostor za igru vlastitim tijelima i iskušavanju njegove ekspresivnosti. Oni su iznimno brzi, prevrtljivi, nervozno se, ponekad i mahnito svijaju, skakuću, trče, jure. Trup im je iznimno gibak, u neprestanom kretanju, a ekstremiteti poput nastavka otpuštaju višak energije trzajima, ritanjima, skokovima ili samo brzim radom stopala. Rezultirajući pokret je sve u rasponu od prepoznatljivih dječjih impulzivnih gesti pa do animalnog migoljenja kakvo angažira svaki zglob, mišić i površinu kože, ne samo tijela već i lica koje vrvi izražajnim gestama, a rezultate unutarnjih pokreta čujemo u njihovim različitim zvukovima dahtanja, soptanja, huktanja…
  
  Oni okupiraju čitav prostor i vrzmaju se njime, ponekad u grupi, zatim individualno, dok ostali sjede ili stoje u pozadini, pripremajući se za novu rundu. Tek ponekad su na kratko sinkronizirani i tek pred kraj počinju ulaziti u djetinjaste kontakte, mirisanjem kose i odjeće, uhođenjem i oponašanjem. Scena pršti čistom energijom i pravo je slavlje tijela kakvo od plesača zahtijeva potpuno otpuštanje, ali istovremeno visok stupanj kontrole. Za takvo što bila je potrebna iznimna ekipa, kakvu je Lachký i uspio skupiti – Sara Barbieri, Larisa Navojec, Ivana Pavlović i Luka Švajda ekipa su koju je baš zanimljivo prvi put vidjeti na istoj pozornici. Ženstvena Baribieri, inače članica Zagrebačkog plesnog ansambla, kao i senzibilna Ivana Pavlović, obje su pokazale neku novu siroviju, neobuzdanu kvalitetu. Larisa Navojec duhovito je upotrijebila svoje nevjerojatno gipko gimnastičarsko tijelo. Luka Švajda novo je ime na sceni, kvalitetan i talentiran mladi plesač, vrlo dobre tehnike, učenik Ilijane Lončar iz Požege.
  
  Kao kontrast bezbrižnom i prevrtljivome tijelu djeluju kostimi, stroge crne hlače i bijele košulje zasukanih rukava, te glazba, seriozna opera Verdija, Donizzettija i von Suppéa. Ova je mladenačka igra stoga ujedno i stvarna igra urbanih životinja, ljudi u odijelima koji ne zastaju u sumanutom tempu. Lachký u njima traži istu dječju zaigranost i kreativnost koja se često priguši u obrazovnom procesu. 
  
  Tjedan suvremenog plesa ovakvim i sličnim predstavama, poput također sjajnog Bolera Didiera Thérona, podsjeća na gotovo kronični nedostatak istovrsnog plesnog izričaja na domaćim pozornicama. Sudeći prema reakcijama publike, Gavelli bi se zasigurno isplatilo igrati ovu predstavu cijelu sezonu. Zašto ne?
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 27. svibnja 2012.

Piše:

Jelena
Mihelčić