Plesna scena.hr

Odbijanje uobičajenih formata

kombinirane operacije, Zagreb: Topologije, kor. Željka Sančanin

• 
  
  Prema on-line izvorima topologija ili viša geometrija je „matematička disciplina koja proučava suštinske geometrijske osobine prostora. Njezini najvažniji objekti su mnogostrukosti i poliedri, a zadatak određivanje njihovih osobina i njihova klasifikacija“. Kako Željka Sančanin te principe primjenjuje na kazalište, a kao poliedre uzima elemente kazališnog procesa, u ovom ću se osvrtu koristiti definicijom topologije kao ulaz u Topologije. Uobičajene gradbene elemente izvedbe autorica izmiješta iz njihove očekivane uloge alata za razvoj značenja; tako slika, tijelo, pokret, glazba, svijetlo, zvuk i tekst u predstavi neprekidno promašuju svoju funkciju. U strukturi Topologije su niz scena odnosno niz prijedloga o kazališnim poliedrima, koje se nižu esejističkim stilom disciplinirano prenoseći ideju i koncept.
  
  Premijeru Topologija vidjeli smo u radnom prostoru sivog studija Zagrebačkog plesnog centra kojim dominiraju dvije velike crno bijele fotografije nagih izvođačica u skoku na jednoj, odnosno u statičnoj pozi na drugoj, pogleda uprtih u kameru. Prvu topološku operaciju „izobličavanja, rastezanja, izvrtanja ili gnječenja objekata“ možemo prepoznati u tome što djevojke na fotografiji nisu one koje vidimo na sceni osim same autorice, a fotografije poznajemo iz njezinih prijašnjih radova.
  
  Izvedba započinje odlučnim ulaskom izvođačica odjevenih u crno. Prvo se razmatra pogled igrom gledanja u oči i padanja tako da pogled Željke Sančanin i Ane Vnučec iscrpljuje gledanu (Maja Marjančić) koja se ruši na pod i ponovno ustaje. Padanje se kao mehanička akcija prenosi na ostale dvije i taj se paragraf zatvara.
  
  U slijedećem dijelu radi se na pokretu – izvođačice se kreću na koljenima i proizvode pokret iz teško pokretljivih i koreografski nezanimljivih dijelova tijela kao što su ramena, vrat, oči. Otkriva se i sistem u kome jedna po jedna predlaže način kretanja dok je ostale doslovno prate i preuzimaju pokret. Koreografija se razvija u nelogične poze cijelog tijela i fraze u kojima izvođačice namjerno naglašavaju analitičan odnos prema kretnjama. U igru ulaze svjetlo i glazba, nevezano na samu izvedbu.
  
  Predstava naizgled završava, no kreće drugi početak, gotovo identičan prvome, s razlikom što su uloge promatračica i padačica zamijenjene. Time su početak i kraj kazališne predstave stavljeni na razmatranje kao objekti. Umjesto pokreta, u središtu pozornosti sada je glas; dok Ana Vnučec ostatak predstave provodi nepomično na podu, Maja Marjančić i Željka Sančanin ulaze u igru s mikrofonima. Posljednji paragraf uvodi i tekst u formi dokumentarnog zapisa razgovora o iskustvu izvedbe i seksualnosti, a izvođačice ulaze u duet samo pokretima glave vrlo blizu jedna drugoj.
  
  U cjelini ovaj rad ima zanimljiva ali i ona manje zanimljiva mjesta; prvi dio kao transformacija plesačkih tijela u neka čudna anti-tijela u nizu anti-pokreta, s namjernim pojednostavljivanjem upotrebe prostora i odnosa, najrazvijeniji je i najdorađeniji dio predstave. Repeticija početka daje zanimljiv dramaturški pomak koji obećava mnogo više neočekivanog od onoga što slijedi, naročito u sceni s mikrofonima. Završni duet vrlo je zanimljiv, ali ne dosiže razrađenost prvog dijela.
  
  Izvođački Željka Sančanin vodi izvedbu u ritmu, koncentraciji i odnosu prema pokretu. Njezin je svaki pomak jasan, analitičan i dosljedno distanciran. Maja Marjančić razigranim tijelom nosi puno širi spektar ritma, dinamike, artikulacije, maštovitosti, povremeno dotičući ironiju i dolazi do ruba subverzije samog koncepta. Ana Vnučec, na premijernoj izvedbi ostala je treća, a to je plesačica koju se može vidjeti u puno nadahnutijem izdanju.
  
  Topologijama Željka Sančanin naglašava kontinuitet svog višegodišnjeg procesa i vjernost vlastitoj temi. Dosljedno odbijanje uobičajenih formata, naglašavanje procesnosti i stalno pomicanje pristupa koreografiji, tako i dalje ostaje u fokusu autorice.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 19. rujna 2012.
  
  Topologije
  koncept i koreografija:  Željka Sančanin
  premijera 7. rujna 2012.
  izvode:  Maja Marjančić, Željka Sančanin, Ana Vnučec
  scenografija  Željka Sančanin, Damir Žižić, fotografija:  Damir Žižić, zvuk Thomas Roussel, Damir Simunovic, Soft Adult, produkcija:  kombinirane operacije 2012 u suradnji s HIPP-om, podržali:  Ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba, Ministarstvo kulture RH

Piše:

Iva Nerina
Sibila