Plesna scena.hr

Test izdržljivosti

Pokus za Pink Panthera, kor. Ana Kreitmeyer i Sandra Banić Naumovski

• 
  
  Ana Kreitmeyer i Sandra Banić Naumovski već neko vrijeme surađuju na zajedničkim autorskim projektima premda pojedinačno djeluju unutar različitih izvedbenih kolektiva. Dok je Kreitmeyer dio BADco.-a, Naumovski autorski najčešće djeluje kroz OOUR. Zajednički su momenti njihovih projekata postavljanje svojevrsnih izazova pred izvođača, pa i izvedbu kao takvu. Sjetimo se Pijanih šuma iz 2007. kada su se plesačice kretale po pomičnim pločama od stiropora u međusobnom nadmetanju, ili istraživanja mogućnosti kretanja po publici kao živoj podlozi u gledalištu koje je postalo izvedbeni prostor, a koje su započele kroz KontAkt 1 (2010) i do kraja razvile kroz Zastoje (2011) zajedno sa Zrinkom Užbinec.
  
  Ideja izazova u izvršenju koreografskih zadataka nastavila se i u njihovoj najnovijoj produkciji Pokus za Pink Panthera premijerno izvedenoj 9. listopada u Tvornici Jedinstvo, no ovaj put do izražaja dolazi i još jedna ideja koja se provlači kroz njihove radove, a to je pitanje suradnje, razmjene, dueta, koju su, svaka kroz specifičnu estetiku OOUR-a, odnosno BAD.co-a, razvile i razradile u predstavama Par (S. B. Naumovski i A. Naumovski, 2010) i Točka sabiranja (Kreitmeyer i Užbinec, 2010).
  
  Pokus za Pink Panthera, iako je formalno solo u izvedbi Ane Kreitmeyer, tako je zapravo duet između izvođačice koju vidimo na sceni, i njezine suradnice Sandre Banić Naumovski, koje fizički nema, ali je jedna od njezinih vjerojatno najcitiranijih izvedbi, Orangecut (OOUR, 2004), prisutna putem videozapisa na prijenosnom računalu u rubu scene. Kreitmeyer od ulaska na scenu, kada i uključuje reprodukciju videozapisa, cijeli prvi dio izvedbe simultano izvodi fizičke radnje i neprestano zviždi istu melodiju. Gledatelji ne mogu vidjeti sliku s računalnog zaslona, a zvuk se slabo čuje jer dopire iz malih slušalica, tako da samo upućenija publika može raspoznati o kojoj se snimci radi.
  
  Pokrete odnosno fizičke radnje, izvođačica izvodi isprekidano, s malim pauzama, s vremenom ih razvijajući, a neke se i referiraju na izvedbu Orangecut. Izvodi ih ravnodušno, s odmakom, hladno. Testira ih, isprobava, uvježbava. Svaki put počinje iz druge točke na sceni koja je radna, kao i odjeća: okružuju je kablovi, utičnice i reflektori koje dolaskom na scenu pali, a tijekom izvedbe ponekad preusmjerava. S vremenom koreografija postaje fizički intenzivnija, a sve je vidljiviji i napor, posebno s neprestanim zviždanjem, ali izvođačica stoički ustraje u izvršenju dugog i očito ne odveć ugodnog zadatka.
  
  I onda slijedi olakšanje u vidu pomaka iz svima iscrpljujuće situacije – izvođačica stavlja slušalice i dok gleda u ekran počinje verbalizirati i objašnjavati svoje kretnje publici uspoređujući se plesačicom na snimci, uz opaske na račun svoje izvedbe, interpretacije, tehničke uvježbanosti i sličnog. Nastavlja isto u prostoru, sada umjesto zviždanja neprestano objašnjavajući radnje. Njezina ustrajnost ne staje ni na kraju, kada uredno gasi sve svoje reflektore i po mraku traži prekidač za svjetlo kako bi mogla izaći na poklon.
  
  Kreitmeyer je precizna, duhovita, vrckava, publiku uvjerljivo vodi kroz svoj pokus, do razine empatije. Pokus za Pink Panthera test je izdržljivosti za izvođača i publiku, a istovremeno i ironično istinit u prikazu realne situacije autorica kojima za nove radove i suradnje na nezavisnoj sceni preostaje jedino iznova reciklirati postojeće materijale, jer za nove nemaju sredstava, biti sam svoj majstor rasvjete i promotor i istovremeno raditi nekoliko poslova kako bi na kraju dana mogle raditi umjetničke projekte, kao na početku karijere. S druge strane, od umjetnica takvog kalibra, u ovoj bi fazi bilo lijepo vidjeti pomak od uvijek istih ideja, novi razvoj i nove stvarne izazove za scenu.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 15. listopada 2012.
  
  
  Pokus za Pink Panthera
  premijera 9. listopada 2012.
  ideja Sandra Banić Naumovski, koreografija Ana Kreitmeyer i Sandra Banić Naumovski, svjetlo i prostor Igor Pauška, suradnica Zrinka Užbinec
  izvedba: Ana Kreitmeyer

Piše:

Jelena
Mihelčić