Plesna scena.hr

Tijelo i okolina

Videoradovi Sivo i Plesati sa..., autorica Irma Omerzo

• 
  
  Irma Omerzo sa svojim je plesnim videima proteklog mjeseca bila prisutna u dva različita konteksta i baš je ta činjenica zanimljiva i nekako njoj svojstvena. Dok je rad naslovljen Sivo bio dio izložbe T-HTnagrada@msu.hr, rad Plesati sa… istovremeno je prikazan u Medijateci Zagrebačkog plesnog centra. Uvrštenje njezina rada u prvospomenutu izložbu Muzeja suvremene umjetnosti čini je dijelom najkvalitetnije recentne produkcije hrvatske suvremene umjetnosti, što nedvojbeno i jest, a drugi se video od javnosti gotovo posve neopaženo prikazivao u Zagrebačkom plesnom centru. Dakle s jedne strane izložba koja traje mjesec dana u velikoj instituciji, vrlo posjećena, produkcijski gotovo idealna, a s druge strane Plesni centar, gdje još uvijek ne možemo govoriti o bilo kakvoj snažnijoj podršci za selektirane projekte. To je kontekst Irme Omerzo, iskusne, kvalitetne i cijenjene autorice, koja unatoč tomu djeluje gotovo gerilski, a znamo da nije jedina.
  
  Međutim, ona baš o tom svom kontekstu progovara umjetničkim rječnikom u svakom svom recentnijem radu, i to uvijek nadahnuta, kreativna i zanimljiva, bez obzira na to koje se forme izražavanja prihvatila. Njezina posljednja predstava, Meteo, jedna od ponajboljih prošle sezone, dobila je u videu Sivo svojevrstan nastavak, odnosno adaptaciju. Snimljen u jednom troipolminutnom kadru, video prenosi sumornu atmosferu magle kroz koju se u pozadini naziru stameni gradski neboderi, dok je njima u prvom planu suprotstavljena figura plesačice (Zrinka Užbinec), dinamičnog tijela u pokretu sakrivenog ispod sive kabanice. Početni vertikalni položaj kojim se plesačica stapa s pozadinom nastavlja se kroz uglate pokrete poduplane u kvadratnim tragovima na tkanini. Začudna bezimena silueta u početku je odrješita, ali ubrzo kretnje izvodi sve pažljivije, i tek u jednom kratkom trenutku pomoli glavu ispod velike kapuljače, a zatim se brzo povlači natrag. U tijelo kratko ulazi nemir pa opet smiraj i izlazak iz kadra. Bilo da ga gledamo kao kratku atmosferom i filmskom napetošću nabijenu skicu/isječak, ili ako ga poželimo interpretirati kao prikaz plesne scene, kulture i društva uopće, video funkcionira kao jasna i skladna cjelina.
  
  Plesači Irme Omerzo primorani su plesati Ništa, ili u šumi i neovisno o vremenskim uvjetima, bez tehnike, bez dramaturgije… Naravno, to je namjerni autorski odabir. U takvim se okolnostima snalaze Zrinka Šimičić Mihanović, Zrinka Užbinec i Pravdan Devahović, plesači s posebnom razinom osviještenosti, senzibiliteta i otvorenosti spram partnera i okoline.
  
  U videu Plesati sa… sve troje supostavljeno je uz strojeve koji im sada postaju partneri. Mihanovićeva se donquijoteovski obračunava s vjetrenjačama. Kadriranjem tijela u odnosu na okolinu, njegova su mekoća te toplina i žarke boje odjeće suprotstavljeni surovom primorskom kamenjaru i divovskim bijelim vjetrenjačama. U drugoj sceni kadar gotovo potpuno ispunjava mehanizam crpki za vađenje nafte, a u pozadini se na njega nadovezuje partnering Zrinke Užbinec i Devlahovića. Nakon nekog vremena u toj je mreži teško razaznati što je čovjek, a što stroj. Treća scena slična je onoj u videu Sivo Zrinka Užbinec je na livadi, iza nje obrisi grada. U tu se vizuru ubacuje manji bager s kojim plesačica ulazi u duet.
  
  Oba videa, posebice Plesati sa… na trenutke i suptilno prelaze u karikaturu i parodiju, iako se na prvi pogled bave formom odnosa tijela s njegovom okolinom, i iako puno manje izravno nego u njezinu videu U našem gradu. Riječ je o crticama koje bez obzira na opseg puno govore, a podsjećaju na širok multimedijalni interes Irme Omerzo, koja je vješta koreografkinja ne samo na sceni nego i na filmu.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 26. ožujka 2013.

Piše:

Jelena
Mihelčić