Multiplicirani obrisi plesača

30. Tjedan suvremenog plesa, Zagreb, Rijeka i Karlovac, 26. svibnja – 8. lipnja 2013.: Fronesis, Zagreb, Vrata percepcije, kor. Jasna Čižmek Tarbuk, red. Lovro Krsnik; Liberdance, Zagreb, La Femme, kor. Rhino Saint Louis

• Ugodno iznenađenje Hrvatske koreografske platforme priredila je koreografkinja Jasna Čižmek Tarbuk i njezina grupa Fronesis oformljena 2008. Koreografkinja koja je dugi niz godina prisutna u plesnoj profesiji kao vrsna pedagoginja, u autorskom smislu okrenuta glazbenom i dječjem kazalištu, ovaj projekt ostvarila je u suradnji sa studentima FER-a i njihovim profesorom dr. Svenom Lončarićem, skladateljem Vjekoslavom Nježićem i redateljem Lovrom Krsnikom. Plesačku ekipu čine Katarina Rilović, Marta Habulin i Sven Bahat.
  
  Vrata percepcije, nastala u ambicioznoj konstelaciji interdisciplinarne i intersektoralne suradnje spajaju novo-medijsku umjetnost, zvuk, koreografiju i živu izvedbu. Ukoliko je prvo i osnovno pitanje kod uvođenja virtualnog u plesnu izvedbu ono odnosa tehnologije i tijela, ovdje je kao dogovor ponuđena koherencija svih segmenata, odnosno stvaranje zajedničkog vizualnog-zvučnog-kinetičkog-tjelesnog prostora. Scensko zbivanje razvijeno je iz suodnosa s tehnologijom, što znači da je koreografija mišljenja da pokret manipulira sliku senzorima, a slika istovremeno oblikuje pokret.
  
  Upečatljive su scene u kojima kretanje na podu nađe svoju ekstenziju u projekciji po zidovima koja akcelerira i multiplicira obrise plesača snimane simultano s izvedbom. Kotrljanje plesačice po podu upravlja ljuljanjem projekcije virtualnog prostora na zidu, što pak ostavlja dojam ljuljanja cijelog prostora. Dojmljiv je i odlično izveden solo Svena Bahata koji igrom ruku manipulira zvuk, i tu se osjeća jednostavna, ali točna sinergija kao igre vibracija na razini tijela, zvuka i prostora. Pokretni otisci tijela na zidu koji nastaju toplinskim senzorima potpuno okreću perspektivu, a prema kraju izvedbe otvara se i nova dimenzija prostora velikom projekcijom nalik na svemir.
  
  Koreografski pokret je jednostavan, prirodno izvire iz tijela i razvija se kroz temeljne principe kretanja koji šire kinesferu po cijelom prostoru, čak i vertikalno po zidovima. Autorica ne traga za određenim stilom ili estetikom, nego koristi jasan i snažan pokret kako bi pokrenula prostor. Valja istaknuti i vješto držanje dinamike tako je u samom početku predstava energetski visoko kalibrirana, pa u svom startu zaokupi i drži napetost do kraja.
  
  Vrata percepcije tehnički su zahtjevan i neuobičajen projekt. Spajanjem mladih plesača i znanstvenika pod mentorstvima vrsnih stručnjaka tom projektu daje širi potencijal od samog kreativnog istraživanja. Ukoliko će imati resurse za daljnji razvoj, Vrata percepcije imaju još prostora za autorsko pročišćavanje, idejno zaoštravanje i izvođački razvoj, no pokazani početak je i više nego obećavajući.
  
  Osim odlične mlade plesačice Marte Habulin, La Femme s Fronesisom povezuje i razvojni aspekt: nastao je u suradnji Liberdancea i HIPP-a kao pilot Step Forward projekta, u kojima se mladim plesačima nudi rad s međunarodno priznatim koreografima s jakim pedagoškim interesnom. Projekt okuplja i mlade kreativce iz drugih područja, tako su kostime za La Femme osmislili i izradili studenti Tekstilno tehnološkog fakulteta iz Zagreba.
  
  Pozvani koreograf Rhino Saint Louis porijeklom s Martiniquea koji djeluje u Francuskoj spaja razne moderne i suvremene tehnike s gimnastikom, hip-hopom i jazzom. Tako je finalna koreografija rasplesana i energična, nepretenciozna i autorski nenametljiva, a u prvi plan stavlja plesačice čime pogađa namjeru projekta. Izvođački djevojke su ostvarile zaista visoku razinu pojedinačne i zajedničke izvedbe, i na scenu donijele svježu plesačku energiju i snažne individualne potencijale. Ansambl La Femme čine Ema Janković, Nika Lilek, Iva Čevizović, već spomenuta Marta Habulin, zatim Mateja Miković, Ivona Grubišić, Sanja Kocon i nešto iskusnija Andrea Solomun.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 8. lipnja 2013.

Piše: