Odlazak inovativne dramaturginje

Sjećanje: Marianne Van Kerkhoven (1946- 2013)

  • Marianne Van Kerkhoven

    Početkom rujna napustila nas je autorica važnoga teksta o odnosu plesno/kazališne prakse i dramaturgije Gledati bez olovke u ruci, znamenita belgijska dramaturginja i teoretičarka Marianne Van Kerkhoven. Spomenuti tekst, objavljen 1994., nevelik je opsegom ali svojim pronicljivim promatranjem rada dramaturga na plesno/kazališnoj predstavi istodobno je distancirano analitičan i inspirativno eksplozivan. Ne mistificira ulogu dramaturga kao neophodnoga suputnika u plesno/kazališnoj kreaciji, ali je ukotvljuje u esencijalnog opažača, pretvarača osjećaja u znanje i obratno, te time, u ponajboljim suradnjama dramaturga i koreografa/redatelja, u mogućeg značajnog sukreatora u nastanku predstave. (Na hrvatskom je ovaj tekst objavljen u prijevodu s engleskoga Katarine Pejović, u sklopu temata Dramaturgija i ples u časopisu za plesnu umjetnost Kretanja, 2005.)

    Marianne Van Kerkhoven bila je od 1969. dramaturginja Kraljevskog nizozemskog gradskog kazališta u Antwerpenu, a ubrzo osniva i Het Trojaanse Paard, koji se smatra jednim od najznačajnijih flamansko/nizozemskih političkih kazališta iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća. U briselskom Kaaitheater kao dramaturginja Kerkhoven djeluje od njegova osnivanja 1977., surađujući s umjetnicima poput plesne skupine Rosas, Jana Fabrea, Needcompany, Discordia, Jana Ritsemae i mnogih drugih. Usporedno uz dramaturšku praksu Kerkhoven je dvadeset godina bila urednica flamanskoga časopisa Etcetera, uredila je četverojezičnu publikaciju Theaterschrift, a 2002., objavljena je zbirka njezinih eseja Van het kijken en van het schrijven (O gledanju i pisanju).

    Opraštajući se od inovativne dramaturginje Marianne Van Kerkhoven najtočnije nam se čini obećati da ćemo, pored dragoga nam Gledati bez olovke u ruci, i druge njezine tekstove prevoditi, čitati ih, te u susret ili u odgovor njima – pisati. Da će njezini tekstovi ostati kreativni dio plesno/kazališnoga ŽIVOTA.

    © Katja Šimunić, PLASNA SCENA.hr, 9. rujna 2013.

Piše:

Katja
Šimunić