Plesna scena.hr

Dopustiti opažanje

Ephemerals, autorica Petra Zanki

• Radovi Petre Zanki spoj su plesa, performansa i vizualne umjetnosti. Ona se još u suradnji s Brittom Wirthmüller i kroz projekt Antitijela počela baviti minimalnim kretanjem, trajanjem, usporavanjem i drugačijim tijelima s ruba društva. U (Za)držati (se) (za) naglasak je bio na promjenama pokreta na razini treptaja, u Četveronošcu na malim pomacima u percepciji tijela na sve četiri, a u Koracima na poetici njihanja. Svaki od tih radova mogao bi zbog izostanka neke dramaturške forme funkcionirati i izvan klasičnog scenskog okruženja. Ti radovi djeluju mantrično, umirujuće, ugodno, i nakon nekog vremena dovode u stanje izoštrene percepcije na najsitnije pomake. U radu Koraci, Zanki uvodi i video projekciju s kojom tijelo korespondira, koji ga naglašava i donosi posebnu vizualno dojmljivu i pomalo mističnu atmosferu prošaranu dimnom zavjesom.
  
  S tom je atmosferom otišla još malo dalje u novoj samostalnoj predstavi Ephemerals (Prolaznosti) nastaloj u koprodukciji s festivalom Perforacije i Zagrebačkim plesnim centrom, dodajući joj još i zvuk, tekst i svjetlo. Pokret je ovdje, može se reći, nešto kompleksniji u odnosu na prijašnje iznimno minimalističke radove, ali je i dalje naglasak na sitnim pomacima u strukturi kretanja. Video projekcija nije kao u Koracima diskretna kulisa na bočnome zidu, nego preuzima cijeli stražnji zid, dominira i s njome se tijelo gotovo stapa i kreira dinamičnu multimedijalnu interakciju žive izvedbe, projekcije i njezine refleksije na polumračnoj sceni, osvjetljenoj slabom, fino doziranom rasvjetom.
  
  Zanki klizi podom u dugim spiralnim rotacijama duž cijele dijagonale, mekano i oprezno, omotana svijetlo plavom haljinom. Tenisice na nogama praktično su pomagalo fluidnog kretanja na klizavom parketu. Kontinuitet pokreta paralelno se zrcali na projekciji na kojoj vidimo jedan te isti kadar maglovita planinskog pejzaža koji se prolaskom vremena lagano transformira i smračuje. S mrakom se smiruje i tijelo, a video počinju ispunjavati točkasta svjetla grada, pa noćnoga neba, prelazeći sve više u snovitu apstrakciju koja se nastavlja u scenskom prostoru kroz rasvjetu.
  
  Prvi dio izvedbe obilježava ugodna ambijentalna glazba koja još dodatno potiče kontemplaciju. A onda žešća gitaristička rock distorzija, isprepletena čitanim tekstom u drugome dijelu unosi nešto dinamičniju energiju. Zanki se vraća istom dijagonalom, ovaj put na nogama, u žustrijim naizgled nekontroliranim spiralama kroz skokove i jače impulse glave, nogu i ruku, kao da se prisjeća plesa u djevojačkoj sobi na omiljenu pjesmu.
  
  Ephemerals je samoopažajući i intiman rad, razvijeniji od dosadašnjih autoričinih radova koja uspijeva svojom koncentriranom izvedbom kreirati zanimljivu audio-vizualnu atmosferu. Ephemerals uvlači u neku vrstu izolirane smirene oaze prirodnog tempa, posve drukčijeg od onoga koji se uporno nameće izvana, a koji dopušta opažanje, promišljanje i prihvaćanje stalnog kretanja, vremena i – prolaznosti.
  
  Predstava je premijerno izvedena 17. rujna u okviru festivala Perforacije u Zagrebačkom plesnom centru.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCANE.hr, 3. studenoga 2013.
  
  koreografija, izvedba, tekst, film i koncept svjetla: Petra Zanki
  glazba: Adam Semijalac
  oblikovanje svjetla: Hanne Dick, Marino Frankola, Duško Richtermoc
  tehničko vodstvo: Marino Frankola
  kostimografija: Juliette Bogers
  montaža: Nives Sertić
  grafičko oblikovanje: Damir Gamulin
  fotografija: Damir Žižić
  administracija: Višnja Neufeld Fosin
  produkcija i organizacija: Banana Gerila, 2013.
  
  koprodukcija: HIPP-TSP, PERFORACIJE festival
  istraživačka i rezidencijska podrška: Zagreb dance center, Monty-Antwerpen, SPAZIO -ICK Amsterdam, pa-f- St.Erm
  financijska podrška: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za kulturu grada Zagreba

Piše:

Jelena
Mihelčić