Oprečni i sigurni multimedijski eksperimenti

Po stepenicama, iza vrata, kroz prozor, autori Zrinka Šimičić Mihanović, Michaela Müller, Fa Ventilato; Modularne vježbe, kor. Željka Sančanin

• 
  
  Zrinka Šimičić Mihanović i Željka Sančanin kao autorice generalno dijele interes za druge medije. Dok prva teži multimedijalnosti i to kroz improvizaciju i ravnopravnu suradnju s drugim umjetnicima, na razini ispitivanja utjecaja drugih medija na čitanje plesa, postižući vrlo lirske efekte, druga promišlja konceptualno, odlazi u krajnosti ponekad potpuno izostavljajući koreografiju u smislu tjelesnog materijala, koristeći se samo slikom ili zvukom. Dok prvu zanima kinestetsko doživljavanje plesa ili pokreta, druga se njima koristi suprotno, kao vizualnom formom.
  
  Iako su njihove motivacije i estetike oprečne, ova usporedba nametnula se slučajno jer su im najnoviji projekti prikazani u otprilike isto vrijeme. Izvedbu Po stepenicama, iza vrata, kroz prozor koju je Zrinka Šimičić Mihanović kreirala u suradnji s filmskom umjetnicom Michaelom Müller i glazbenikom Faom Ventilatom, gledala sam u Polukružnoj dvorani Teatra &TD 13. prosinca, a film Modularne vježbe Željke Sančanin pogledala sam dva dana ranije u Dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti.
  
  Zrinka Šimičić Mihanović sa suradnicima nastavlja započeto u projektu Trag, plešući između sjena nastalih istovremenim potezima kista koji se projiciraju iza nje, kao i na glazbu uživo. Ovaj put dovode i glazbene goste ovisno o izvedbi, Emu Abadžievu na engleskom rogu i Branka Nikolića na prepariranom klaviru (klavir na čije žice su položeni različiti predmeti, izum Johna Cagea). Dok su u Tragu asocijacije doživljenog ostale potpuno otvorene, ovdje vidimo pokušaj uvođenja narativa kao dodatnog elementa koji bi trebao usmjeriti gledatelje. Naime, prilikom ulaska publike, izvođači im prilaze razgovaraju s njima i snimaju njihove odgovore na pitanja vezana uz temu kuće, odnosno doma da bi kasnije te snimke povremeno nadopunjavale plesnu izvedbu navodeći eventualno na osjećaj topline i zaštićenosti.
  
  Pritom ipak ne dolazi do bitnijeg pomaka od prijašnjeg projekta, pa je Po stepenicama, iza vrata, kroz prozor još uvijek na razini eksperimenta i improvizacije u kojoj su svi mediji u izvedbi ravnopravni, ali ne dolazi do stvarnog ispreplitanja, rezultat je multimedijalni ambijent bez motivacije. Unatoč tomu, pažnju u prvome dijelu drži Zrinka Šimičić Mihanović svojom nepredvidljivom tjelesnom dinamikom.
  
  Željka Sančanin tijelo, odnosno izvođača tretira kao objekt s kojim na taj način i manipulira, koristeći alate bliskije znanstvenim metodama poput dokumentiranja, izlaganja izvođača i gledatelja konceptima koji idu do krajnosti, depersonalizacijom plesača, izbjegavanjem ili poigravanjem s narativom i ambijentalnošću. Pritom koristi video dokumentaciju, fotografiju ili glazbene citate.
  
  U filmu Modularne vježbe Sančanin surađuje s fotografom Sandrom Lendlerom, video umjetnicima Srđanom Šarićem i Nives Sertić te glazbenikom Željkom Ciganovićem. Filmom dominira statična kamera koja uokivruje gotovo isti kadar, kojeg plesna publika može prepoznati kao plavo stubište ZPC-a, uz povremeno minimalno izmjenjen položaj kamere, fokusirajući pomake unutar tih zadatosti. Sančanin radi s idejom što se sve može transformirati unutar fiksirane scene, a kao što naslov upućuje, film je složen poput stilske vježbe na tu temu. Izmjenjuju se tako svi mogući elementi (moduli) kao što su objekti koji ju okružuju i kojima se koristi, kostim/frizura, a povremeno dodaje i animaciju kao intervenciju koja naglašavaja fikciju, a mijenjaju se i montažni postupci i zvuk.
  
  Riječ je o vrlo čistom i preciznom konceptualnom radu, ponekad i zabavnom, zaigranom na tragu gegova iz crtanih filmova. Željka Sančanin osvještava percepciju tijela i filmskih postupaka i njihovih učinaka na gledatelja te čitanja koja upisujemo u slike, tijelo, žive i nežive objekte. Duljina filma doduše nije opravdana s obzirom na česta ponavljanja i iscrpljivanja pojedinih propozicija.
  
  Kod obje spomenute autorice volim njihovu sklonost eksperimentu, i zato jer ne robuju formama, ustrajne su i fokusirane u promišljanju. Kada su već kod kuće u takvu okruženju, bilo bi zanimljivo vidjeti ambicioznije i smjelije izlaske iz tih sigurnih okvira.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 7. siječnja 2014.
  
  Po stepenicama, iza vrata, kroz prozor
  animirana slika na staklu Michaela Müller, ples Zrinka Šimičić Mihanović, zvuk i glazba Fa Ventilato
  gosti: video Tanja Minarik, engleski rog Ema Abadžieva, preparirani klavir Branko Nikolić, konceptualna suradnja Alvaro Schoeck
  
  Modularne vježbe
  koreografija i izvedba Željka Sančanin
  koncept, kostimi, scena Željka Sančanin, fotografija Sandro Lendler, video Srđan Šarić, montaža Tihana Mandušić, animacija Nives Sertić, zvuk Damir Šimunović, dizajn Damir Gamulin

Piše: