Plesna scena.hr

Indijsko iskustvo ljubav

Silent Killer, Za uvijek, autorica Maja Drobac

• 
  
  Silent Killer serija je kratkih plesnih ostvarenja u kojima Maja Drobac sa suradnicima na scenu postavlja istinite priče prikupljene tijekom svojih razgovora sa štićenicima udruge MILANA. Radi se o udruzi sa sjedištem u Bangloreu koja pomaže djeci i ženama koje žive s HIV-om i AIDS-om u borbi za njihova prava, za dostojan i siguran život. Silent Killer začet je prije pet godina, radi se volonterski, a prihod ide izravno MILANA-u. Dosad je Silent Killer financirao fakultetsko obrazovanje jednoj djevojci iz udruge, sakupljeno je nešto novaca za liječenje oboljele djece te novac za dječju predstavu održanu na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, čiji su autori sami štićenici MILANA. Tako je Silent Killer istinski poseban projekt, koji okuplja umjetnike raznih profila (uključuje i zasebne fotografske i video projekte) koji svoje umjetničke vještine ulažu kako bi skrenuli pažnju na ovaj dramatičan problem, a i izravno barem malo pomogli.
  
  Za uvijek priča je o mladiću i djevojci koji su s navršenih osamnaest godina života odlučili stupiti u brak. Mladić je zaražen virusom HIV-a, djevojka nije. Predstava otvara njihove osjećaje o odluci koju moraju donijeti, a koja je doživotna, i u bilo kojoj varijanti tragična. Za uvijek Maja Drobac smješta u lijepo stilizirani bijeli prostor, nevin, osvijetljen meko s poda. Na sceni su dva okvira i bijeli praktikabli kojima se organizira i razigrava prostor. Atmosfera je upotpunjena bijelim perjem koji poput snijega lagano pada tijekom cijele izvedbe. Na sceni su i Vesna Kazensky koja svoju autorsku glazbu izvodi na klaviru i Marko Grbac Knapić na električnoj bas gitari. Kao i dosad u Silent Killer seriji, Maja Drobac odlučuje se za jednostavan, funkcionalan i prepoznatljiv plesni leksik, a priču razmata dosljedno i čitljivo, s finim osjećajem za dinamiku i trajanje. Stilski je u zapadnom suvremeno-plesnom izrazu, bez iskoraka u bharatanatyam koji koristi u drugom dijelu – Moje ime je Nisha.
  
  Odličnog interpreta za taj rad, autorica je pronašla u Zvonimiru Kvesiću, koji svojom introvertnom energijom i tijelom prerano izrasla krhka mladića, koreografiji daje nužnu dozu introspekcije, boli i nemoći. On započinje predstavu, slažući sitan origami od bijelog papira i završava, isto tako, sam. Autorica, na sceni kao i uvijek suverena, plesačica snažnog ekspresivnog i glumačkog potencijala, ovdje kao da se povukla u drugi plan, prepuštajući Kvesiću da emocijom iznese rad. Na kraju, tragedija, a vjerojatno time i odluka o kojoj se radi, u njegovim su rukama.
  
  Prateći koreografiju, vidljiva je distanca među plesačima, tako umjesto strasti i žudnje koju bismo očekivali od ove teme dostojne Romea i Julije, vidimo paralele, zrcaljenja i pokušaj zbližavanja. Svoju povezanost Drobac i Kvesić grade kroz okvire kao kroz staklo, zatim pružanjem ruku koje se razvija u pokret, ali ne u dodir, kroz unisone sekvence koje razmještaju po prostoru i prijenose gesti s jednog tijela na drugo. Pogledi im se susreću rijetko, on je u sebi ili oborena pogleda, ona izravnija prema publici i prostoru. Dodiri isto tako, jedva su primjetni, višestruko zabranjeni. Ovu odluku autorica objašnjava: „Govorimo o indijskom iskustvu ljubavi. Siromašnim ljudima, nižim kastama i uostalom djeci od osamnaest godina. Indija ima svoja pravila, a ljubav je isto tako determinirana pravilima. Zato se ovo dvoje mladih mora odmah odlučiti na brak ili ništa. U Indiji ne postoje pokušaji, postoji odluka do kraja života. I najčešće ju donose ljudi koji su najmanje na to spremni.“
  
  Sillent Killer moći će se vidjeti na hrvatskim ljetnim festivalima, na projektu Postproduction coaching Željke Sančanin, snimljena je za HRT 3, a najavljeno je i gostovanje u Bangloreu na kojem će biti prisutne žene i djeca iz MILANA, gdje će nastupiti i proslavljena koreografkinja i plesačica Chitra Arvind sa svojom koreografijom suvremenog bharatanatyama. Sve u svrhu prikupljanja sredstava za MILANA.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 5. veljače 2014.

Piše:

Iva Nerina
Sibila