Ples – ritual koji povezuje
Gostovanje plesne kompanije Step Afrika!, Washington, SAD, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, 24. travnja 2014.
-
Američki plesni ansambl Step Afrika!, prva profesionalna grupa u svijetu posvećena tradiciji stepanja, osnovana 1994. u Washingtonu (Sjedinjene Države), boravila je u Hrvatskoj od 20. do 29. travnja 2014. pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Sjedinjenih Država u Republici Hrvatskoj. Za vrijeme svojeg boravka u Hrvatskoj Step Afrika! je osim predstava ponudila i radionice stepanja (Dubrovnik) te je održala drugi međunarodni kamp stepanja (2nd International Step Camp) za srednjoškolce iz Hrvatske i susjednih zemalja u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga u Zagrebu, a sve u cilju promicanja tradicije stepa te jačanja tolerancije među ljudima. Kako ističu i sami članovi ovog ansambla, cilj im je putem plesa i pokreta povezivati zajednice i podsticati razumijevanje i razvoj svijesti o potrebitom međusobnom prihvaćanju i suradnji, pogotovo kod mladih ljudi, i to posebno u onim regijama i dijelovima svijeta koji su prošli kroz velike nedaće.
Svoj su rad članovi Step Afrike! predstavili osječkoj publici nastupivši u okviru uspješnog i uvijek iznimno popraćenog koncertnog ciklusa OMGS (Osječka muzejska glazbena srijeda) koji organiziraju Muzej Slavonije i Umjetnička akademija u Osijeku, a koji je ovaj put zbog specifičnosti programa realiziran i u suradnji s osječkim HNK-om, domaćinom gostima iz Washingtona. U energičnom i fizički iznimno zahtjevnom nastupu koji je trajao više od sat vremena, plesači i plesačice iz ansambla Step Afrika! pokazali su zavidnu tjelesnu spremnost, uigranost i kreativnost u koreografijama. Povrh toga, članovi su ansambla zabavili, nasmijali, educirali te svoju zaraznu pozitivnu energiju prenijeli na publiku ostvarivši odličnu interakciju.
Nastup u Osijeku započeo je songom pod nazivom Step Afrika te su kostimskim naznakama (crne hlače i žute jakne koje podsjećaju na koledžice – jakne karakteristične za američke studente) poveli publiku kroz povijest stepanja. Uz kratke narativne i pjevane dijelove, ritam koji su držali energičnim stupanjem i udarcima stopala o pod, pljeskanjem ruku, ali i proizvodeći zvukove pljeskanjem dlanova različitim intenzitetom po određenim dijelovima tijela (bedra, prsa), vođeni jednim od plesača koji i u kasnijim koreografskim sekvencama glasnim izgovaranjem određenih riječi ostalima daje znak da je vrijeme da se promijeni koreografija, ritam, pravci kretanja ili pak formacija na sceni, što u određenim trenutcima izgleda kao stupanje vojnika, članovi Step Afrike! uveli su publiku u svijet stepanja i njegovih početaka.
Po završetku ove koreografije jedna od članica ansambla ukratko je objasnila publici povijest nastanaka stepanja, koji svoje korijene vuče iz afričkih ritualnih pjesama i plesova, a u Sjedinjenim Državama se razvio u trenutku kad su Afro-amerikanci počeli pohađati fakultete, te su upravo njihova bratstva i sestrinstva dala temelje i bila odgovorna za njegovanje tradicije stepanja koje je za njih predstavljalo izraz i oruđe povezanosti, poštovanja te osjećaj pripadnosti određenoj zajednici, koju je taj plesni ritual učvršćivao. Nerijetko su mladi studenti znali organizirati natjecanja u stepanju (step show) i to se najčešće natjecala grupa studentica članica određenog sestrinstva protiv grupe studenata iz jednog od bratstava. Pobjednika bi odlučivala publika, odnosno grupa koja bi dobila najveći pljesak i podršku publike bila bi proglašena pobjednikom. Tako su i pred osječkom publikom članovi Step Afrike!, nakon koreografije u kojoj su se izmjenjivale grupne i solo dionice izvođača, praćeni publikom (varijacije na povike OK! i All right!, kada publika mora odgovoriti suprotno, ali u zadanom ritmu), izveli jedno takvo natjecanje u kojem ovaj put nije bilo pobjednika, a u kojem su plesači i plesačice uz besprijekorne pokrete tijela pokazali i akrobatske vještine upotpunivši ih elementima gimnastike, break dancea i tap dancea, čime i inače obogaćuju svoje nastupe.
Osječku su publika od samog početka nastupa članovi Step Afrike! pozvali i ohrabrili da sudjeluju tijekom cijelog nastupa, bilo pljeskanjem u znak podrške bilo da i sami na svojim mjestima zaplešu, a sve s ciljem da se svi osjećaju slobodno i da ista energija obuhvati i scenu i gledalište, što je vrlo uspješno i postignuto. Jedan od vrhunaca postignutog zajedništva bio je trenutak kada su izvođači iz publike odabrali osmero ljudi i s njima na sceni uvježbali nekoliko bazičnih pokreta koje oni implementiraju u svoje nastupe.
Osim što članovi ansambla najavljuju koreografske točke i pojašnjavaju ono što će se odigrati na sceni, ponekad i snimljen glas preko razglasa pojasni što će publika upravo gledati na sceni. Takva jedna priča uvodi u svijet plemena Zulu, njihovih običaja i plesnih rituala, koje su članovi ansambla imali prilike posjetiti i naučiti više o svemu iz prve ruke. Ta je koreografska točka bila specifična po tome što težište nije bilo isključivo na stepanju. Nastupajući u stiliziranim afričkim kostimima, plesači i plesačice posebno su u ovoj koreografiji pokazali svoje akrobatske i gimnastičarske vještine: praćeni zvukom bubnjeva koje su svirali dva člana ansambla smještena u dubini pozornice, jednako hipnotizirajuća kao i plesači u prvom planu, koji ni u jednom trenutku nisu posustali pred zahtjevnim i energičnim tempom.
Predzadnjom grupnom koreografijom plesači su publiku odveli na put u Južnu Afriku uvodeći je u priču o plesu Gumboot koji su prvi započeli rudari u Južnoj Africi, koji su udarajući se po čizmama proizvodili različite zvukove kao znakove koje su samo rudari između sebe mogli razumjeti. U plavim hlačama i gumenim čizmama uz neizostavne komične elemente plesači su vješto dočarali i prenijeli energiju plesa Gumboot, pri čemu je ponovno sastavni dio koreografije bio i kratak narativni dio te, naravno, predradnik, koji je ujedno vodio plesače dajući im upute riječima koje označavaju promjene pravca kretanja, ritam ili formacije na sceni. Jednako kao što su od Zulu naroda učili o njihovim običajima, tako su i o plesu Gumboot članovi ansambla naučili iz prve ruke, posjetivši Južnu Afriku. Taj je ples ansambl izveo uz posebnu prethodnu najavu. Naime, posvetili su ga Nelsonu Mandeli i slavlju Života.
Završna, grupna, koreografija, u kojoj se postupno na sceni pojavljuje svih devet plesača i plesačica, predstavlja dramaturški i plesni vrhunac nastupa ansambla, što je publika znala prepoznati i nagraditi ne štedeći dlanove. Na temelju viđenog i doživljenog, preostaje poželjeti da se Osijek ponovno nađe na listi destinacija jedne od budućih međunarodnih turneja plesnog ansambla Step Afrika!.
© Katarina Žeravica, PLESNA SCENA.hr, 11. svibnja 2014.
Piše:
Žeravica