Plesna scena.hr

Magični prostor skica i zapisa

31. međunarodni plesni festival ImPulsTanz, Beč, 17. srpnja – 17. kolovoza 2014.: Damaged Goods, Sketches/Notebook, Meg Stuart

• 
  
  Predstava Sketches/Notebook nastala je 2013. godine kao rezultat jednomjesečne rezidencije Meg Stuart i njezine skupine Damaged Goods u teatru Hebbel am Uffer u Berlinu, o čemu Dorion Weickmann duhovito kaže: „San svakog izvedbenog umjetnika dobiti je prazno kazalište cijeli mjesec, sakupiti pregršt kolega i isprobavati bez nekog određenog cilja.“
  
  Sketches/Notebook interdisciplinaran je i multi-kolektivan prostor u kojemu se slike, izvedbene forme i pisma, ljudske, energetske i zvučne prisutnosti, teksture i materijalnosti neprekidno smjenjuju. Gledatelji su u izvedbu uvučeni, i njome privučeni ne samo kao promatrači akcije, nego i kao nužni sudionici. Sketches/Notebook spaja kazališnu predstavu, urbani ritual, radionicu, party, a od samog početka to je mjesto premreženo visokom, gotovo iscjeliteljskom energijom. U njezinoj izvedbi, koja se organizira u stvarnom vremenu, često izlazeći iz vlastitog medija, uz Meg Stuart, sudjeluju plesači Jorge De Hoyos, Antonia Livingstone, Leyla Postalcioglu, Maria F. Scaroni, Julian Weber, glazbenik Brendan Dougherty, scenograf Vladimir Miller, kostimografkinja Claudia Hill, dizajner rasvjete Mikko Hynninen, asistentica produkcije Ana Rocha te asistentica kostimografkinje Kahori Furukawa. Podjele na autore i izvođače, na pripremu i izvedbu, na back stage i on stage, nema.
  
  Gledalište je smješteno s četiri strane scene, a blizinu izvođačima kao i način sjedenja biramo sami – jastuci na podu, sjedalice gledališta ili stolci. Damaged Goods ekipu zatičemo zaokupljene raznim aktivnostima koje djeluju kao pripreme za predstavu: u jednom se kutu odvija presvlačenje u ekstravagantne kreacije i fotografiranje, plesač optrčava scenu, razni se rekviziti poput kristalnog kamenja, zvona i krznenih kaputa preslaguju, glazbenik naštimava gitaru, netko bubnja po setu bubnjeva. Tu početnu scenu prati ushićujuća i himnična glazbena tema, poput one iz Ratova zvijezda. Povremeno, izvođači ulaze u međusobne kontakte, a meka suradnja s publikom od samog je početka uspostavljenja i do kraja se izvedbe gradi i nadopunjuje. Slike/improvizacije/skice djeluju kao fragmenti zajedničkog procesa, a koliko je cijeli score čvrst, odnosno koliko tijek izvedbe varira iz večeri u večer, teško je reći. Česta promjena kostima i igra s rekvizitima donosi protok likova i slika, a nered na sceni otvara još mnoštvo neiskorištenih mogućnosti. Oni su i urbani šetači, SF pleme, arhaičnih sakupljači ogrnuti krznom, bića. Ništa nije stalno, niti učvršćeno.
  
  Prostor se pročišćava i ujedinjuje unisonim materijalima – vrtnjom pognutih torza i zamasima ispruženih ruku – kao principima izmjene čiste energije. U solo materijalima identificiramo osobne principe kretanja: klizeći solo mladog Juliana Webera, Meg Stuart u kostimu futurističke klošarice golih prsa ili divlje penjanje po zidovima fascinantne Antonie Livingston.
  
  Najsnažniji i zaista magični dijelovi Sketches/Notebook zajedničke su akcije koje nastaju duboko unutar grupe. Tako pratimo dugu scenu uvlačenja svih izvođača i rekvizita u neprobojnu gomilu, koja poput guste mase klizi prostorom, kao i katarzično dugotrajno i iscrpljujuće nalijetanje plesača na kosinu montiranu poput tobogana, a u svakom naletu grupa diže jednoga visoko iznad sebe. Zalet i let. U svom vrhuncu, taj nalet transformira se u razlijetanje stotine pikula po sceni uvlačeći izvođače i publiku u daljnju suigru. Vrhunac predstave je party u koju plesači ulaze sitnim gestama ruku i lica pretvarajući se animalistička bića, pozivajući u scenu brojnu, a za ples itekako raspoloženu publiku.
  
  Najizravnije postavljanje tematskog polja, monolog-predavanje je Jorgea de Hoyosa u funkciji kontemplacijsko i vizualizacijske seanse o ovdje i sada. Hoyos publiku premješta iz jednog dijela gledališta u drugi kako bi „promijenila perspektivu“, osvijestila sebe kao dijelove „energetske mreže“, a nekolicinu gledatelja poziva da poput budističkih svećenika prelaze malim koracima scenu, ponavljajući „sada sam ovdje, sada sam ovdje“.
  
  Sketches/Notebook završava igrom svjetla i projekcija, blagim svjetlucanjem kristala, ogledala, raznobojnih odsjaja, pikula. Iz igre tijela, kostima, zvuka, do boje i svjetala. Nakon kraja, koji je na izvedbi 27. srpnja trajala dva i pol sata, a dan prije čak preko četiri, publika i izvođači ostaju u prostoru, nastavljajući razmjenu.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 16. kolovoza 2014.

Piše:

Iva Nerina
Sibila