Sustav koji omogućava umjetničkoj ideji da dozrije

Intervju: Nensi Ukrainczyk i Maja Marjančić, voditeljice SPAgrupe (Slobodna Plesačka Asocijacija) Plesnog kolektiva d_lab collective

  • SPAgrupa, foto: Vesna Rohaček

    Dance_lab collective poznajemo prije svega po autorskim projektima koreografkinje Nensi Ukrainczyk koja je u posljednje vrijeme manje fokusirana na kreiranje predstava, a više na istraživački rad, potvrđujući time već neko vrijeme prisutan trend, bolje reći potrebu plesnih umjetnika za takav tip rada. Ova se potreba odražava i u djelovanju istraživačko-edukacijske platforme dance_lab collectiva nazva SPAgrupa kojeg Ukrainczyk vodi zajedno s plesnom umjetnicom Majom Marjančić. U povodu nedavno započetog trećeg modula SPAgrupe, uvodni dio u istraživački projekt Geometrijske strukture orijentacije u prostoru i njihova korelacija sa strukturama glazbe, dopisivala sam se s Nensi i Majom:

    Odakle inicijativa za pokretanje SPAgrupe?

    Nensi Ukrainczyk, arhivska fotografiajNensi: Kroz dugi niz godina bavljenja plesnom umjetnošću te praćenja zagrebačke plesne scene, nakon početnog mladenačkog entuzijazma, nametnulo mi se nekoliko egzistencijalnih pitanja o svrhovitosti bavljenja plesnom umjetnošću i oblicima kojima se ona nudi na zagrebačkoj sceni i šire, a koje su me posredno potaknule ka novim edukativnim i istraživačkim formama ne bih li na neki način stvorila odgovore.

    U posljednjih desetak godina broj plesnih produkcija i plesnih događaja u gradu Zagrebu se umnogostručio, dok se istovremeno, proračun za financiranje tih projekata uvelike smanjio. Rezultat toga je neki oblik hiperprodukcije manjih, niskobudžetnih programa (dovoljno je da samo zavirimo u arhivu Zagrebačkog plesnog centra pa vidimo koliki je njihov broj) dok se istovremeno broj posjetitelja predstava nije povećao sukladno njihovom povećanju, nego se publika prorijedila. Taj kronični nedostatak publike kao i nedostatak strategije njezinog razvoja, usprkos povećanju predstava i ostalih plesnih profesionalnih (rezidencije, radionice, istraživački projekti, otvaranje akademije) i amaterskih programa, nametnulo se pitanje za koga se uopće stvaraju i izvode te predstave, tko je plesna publika, želimo li takvu plesnu publiku ili kakvu bismo plesnu publiku željeli imati?

    Drugo pitanje tiče se umjetničkog procesa i njegove valorizacije. U kontekstu malih niskobudžetnih projekata, plesna scena rezultira umjetničkim ili procesnim raspršenjem. U velikoj navali broja produkcija, umjetnički procesi svode se na nekoliko tjedana, predstave se moraju proizvoditi brzo te nema vremena za reflektivne procese, za produbljavanje umjetničkih ideja u doradama ili razradama metodologija stvaranja predstava. U tom kontekstu, valorizacija projekata izostaje, posebno od nadležnih struktura. Gledaju se rezultati: broje se izvedbe (nebitno ako publike ni nema), sudjelovanja na festivalima i u Europskim projektima ili međuregionalno povezivanje, broj gostovanja i slično. Temeljno pitanje koje se nameće u tom kontekstu je kakva je budućnost plesnog umjetnika, budućnost plesne umjetnosti i općenito suvremene umjetnosti te kako pristupiti rješavanju takvih problema makar samo i s vlastite pozicije.

    U tom razdoblju razmišljanja i introspekcije počinjem surađivati s Majom Marjančić i nekoliko ljudi s plesne scene i šire, koji su si postavljali slična pitanja ili ih je zanimala neka srodna problematika. Iz toga se spontano nametnula edukacijsko-istraživačka forma rada kao neka vrsta odgovora na ta pitanja, a koja će postaviti osnovu za rađanje SPAgrupe.

    Što je zapravo SPAgrupa?

    Maja Marjančić, arhivska fotografijaMaja: Nensi i ja počele smo se okupljati radi istraživanja i pripreme jednog projekta i tada smo zaključile kako su znanja koja imamo dragocjena, ali i zatvorena u svakoj od nas. Zaključile smo da bi bilo zanimljivo dati prostora svim zainteresiranim umjetnicima koji bi htjeli svoja takva na isti način zatvorena znanja i iskustvo podijeliti s nama, ali i sa širom javnošću. Zbog toga smo krenule s okupljanjima umjetnika koje smo osobno pozivale, ali i otvorile mogućnost uključivanja šire i raznovrsnije grupacije ljudi preko javnog poziva. Ideja da svaki pojedinac može pridonijeti produktivnosti u području plesnog i/ili ostalih izvedbenih područja kroz procese samoedukacije, promišljanja umjetničkih / izvedbenih / plesnih problematika i metodologija, te razmjeni znanja kroz formu dijaloga, unutar radnih sastanaka, ali i neformalnih druženja, bila je misao vodilja i konkretan pokretač SPAgrupe.

    SPAgrupa (Slobodna Plesačka Asocijacija) zamišljena je kao platforma istraživačkih procesa svih onih umjetnika koji se žele baviti istraživačkim radom u području izvedbenih umjetnosti i koji kroz te procese primaju ili daju određena umjetnička znanja i iskustva. Zbog manjka edukativne infrastrukture, SPAgrupa otvara prostor za stjecanje novih znanja, ali i valoriziranje već postojećih, s ciljem stvaranja određenog kapitala umjetničkog znanja koje kronično nedostaje plesnoj sceni – počevši od teorije pa sve do povijesti plesa u Hrvatskoj.

    Kako konkretno funkcionirate, koje metode koristite?

    Maja i Nensi: SPAgrupa je istraživačko-edukacijski program Plesnog kolektiva d_lab collective, čiji fokus čine procesi istraživanja, eksperimentiranja i kreiranja plesnih/izvedbenih umjetničkih formi. Struktura funkcioniranja SPAgrupe je određena tematskim jedinicama koju postavlja umjetnik/ca u namjeri razvijanja svog istraživačkog rada bez uobičajenog opterećenja i prisile realizacije čitavog projekta. Otvara prostor umjetniku/ci za uspostavu diskursa unutar vlastitog umjetničkog interesa, na način da postavljaju tezu ili problem kojim se žele baviti. Završetak jedinice definiran je od strane umjetnika/ce. Može se odlučiti napraviti javna prezentacija u obliku izvedbe, razgovora, predavanja ili se jednostavno može ostaviti u pisanom ili multimedijalnom dokumentu.

    Struktura SPAgrupe je fluidna i egalitaristička te funkcionira kao sustav koji omogućava umjetničkoj ideji da dozrije, dok istovremeno ostavlja mogućnost slijepe ulice i odustajanja od početne ideje. Zainteresirani sudionici, kao specifični i ravnopravni pojedinci čine temeljni resurs SPAgrupe, jer sama njena ideologija održive umjetnosti ističe i postavlja svakog sudionika kao specifičnu i ravnopravnu jedinku (bez obzira na plesno, umjetničko ili obrazovno iskustvo) procesa. Ta ideja njeguje sposobnost održavanja ravnoteže, raznolikosti i produktivnosti određenih procesa u umjetničkom sustavu.

    Kako arhivirate proces?

    Nensi: Zasad materijale snimamo kamerom i montiramo dijelove koje želimo jednog dana staviti na internet. Radove koji su produkt određenog SPAmodula oblikujemo u tekstualni ili video materijal, a prema želji autora također ćemo ih stavljati na internet info stranicu koju želimo otvoriti, nadamo se, u skorijoj budućnosti.

    Tko sve može sudjelovati i gdje se fizički okupljate?

    Maja i Nensi: Umjetnik/ca definira grupaciju ljudi koju treba za svoj istraživački rad i prema tome koordinacijski tim SPAgrupe okuplja sve ljude potrebne za istraživanje (umjetnici različitih medija, znanstvenici, šira javnost i sl.). Dosad smo se okupljali u prostorima Pučkog otvorenog učilišta i Zagrebačkog plesnog centra, ali bi se htjeli povezati i s ostalim neisntitucionalnim prostorima otvorenim za međudisciplinarnu suradnju. U tome nam pomaže i podrška Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

    Zašto radite na povezivanju s ostalim umjetnostima?

    Maja i Nensi: Postavivši polje za istraživanje otvorenim, SPAgrupa temelji se na uvjerenju da transfer znanja i vještina, umjetničkog senzibiliteta i profesionalnog iskustva, ostavlja trag na svakom pojedincu koji svjesno i željno ulazi u zajednički istraživački proces. Posvećenost rada u određenom umjetničkom mediju ponekad dovodi do momenata iscrpljivanja samog sebe i/ili medija, i tada takav zamor materijala postaje prepreka daljnjem umjetničkom razvoju. Upravo u spajanju i interakciji s ostalim umjetnostima ili znanstvenim disciplinama dobivamo nova izvorišta i nove perspektive sagledavanja tog istog umjetničkog medija.

    Istovremeno dešava se i dodana vrijednost kao neka vrsta nusprodukta SPAgrupe, a to je da se se kroz mrežu novih suradnika educira i nova plesna publika, koje zbog nedovoljne opće plesne edukacije uvijek nedostaje. Pitanje problema publike je naše veliko pitanje, koje nadilazi SPAgrupu, ali na koje jedino vidimo odgovor – putem edukacije. Upravo zbog toga želimo ustrajati na SPAgrupi kao istraživačkom, ali istovremeno i edukativnom procesu, koliko god on bio malen i nevidljiv.

    Koliko modula ste do sada organizirali i koliko ljudi okupili?

    Maja: U realizaciju smo krenule u proljeće 2014. okupivši kolege i kolegice za koje smo smatrale da imaju interesa i da dijele slična stajališta. Tada se i oblikovao naziv SPAgrupe, jer smo svi osjetili potrebu da nam ples i sve oko plesa bude užitak, relaksacija i neka vrsta čišćenja tijela i uma upravo u kriznim vremenima kada je smanjivanje financijskih sredstava počelo utjecati na naš umjetnički rad.

    Od tada pa sve do danas održali smo dva SPA modula, koje je osim nas dvije vodio i Pavle Heidler, a treći još uvijek u tijeku. U prosjeku se oko jednog modula okupi deset do petnaest sudionika, ali se taj broj se prema kraju procesa smanjuje, što je uobičajeno. Ne bih sada ulazila u tu problematiku, osim da mislimo na to i pokušavamo naći strategiju koja bi se oduprla takvom trendu. Dosad je kroz SPAgrupu prošlo negdje između dvadeset i trideset različitih sudionika.

    Koje strategije koristite po pitanju publike?

    Maja: Kako je SPAgrupa istraživačke prirode, ona ne okuplja publiku, nego je stvara od sudionika (potencijalnu publiku, ukoliko sudionici dotad nisu imali veze s plesom), jer svi sudionici imaju aktivnu ulogu u procesu. Jedino ukoliko se na kraju procesa želi završiti prezentacijom, obuhvatit će se publika na način koji odgovara određenom istraživačkom procesu i kontekstu te prezentacije. 

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 11. studenoga 2014.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji