Plesna scena.hr

Igra topline i energije

Fronesis, Zagreb: Pokrenuti prostor, kor. Jasna Čižmek Tarbuk

• 
  
  Nastavljajući suradnju s prof.dr. sc. Svenom Lončarićem i njegovim studentima na Fakultetu elektronike i računalstva te redateljem Lovrom Krsnikom, koreografkinja Jasna Čižmek Tarbuk je u Zagrebačkom plesnom centru 30. listopada premijerno predstavila multimedijalnu predstavu Pokrenuti prostor. U središtu istraživanja autorske ekipe ovoga su puta „energije koje ispunjavaju prostor nakon što osoba više nije na istom mjestu“. Podsjetimo se, na 30. tjednu suvremenog plesa, ista je ekipa predstavom Vrata percepcije mapirala područje kojime se bavi, a to je umreženost tijela i tehnologije na vizualno impresivan i koreografski jasan način. (Više o Vratima percepcije pročitajte ovdje.) Pokrenuti prostor, vizualno je stišaniji od prethodne predstave, ali zato traga za dubljom komunikacijom tehnologije i tijela. U središtu predstave pojam je topline koja se javlja isprva kao crvena lopta, potom se razigrava između dva tijela nevidljivo ih držeći u međusobnoj napetosti, da bi se uistinu pokazala projekcijama termokamere kao duplicirana slika plesnog tijela, odnosno njegove energetske sjene. Tako tehnologija čini vidljivim razinu tjelesne prisutnosti koja je oku nedostupna.
  
  U koreografskom smislu, Pokrenuti prostor ambiciozniji je zahvat nego prošli rad. Kako se uglavnom radi o vrlo mladim plesačima velika pozornost koreografkinje je na njihovom predstavljanju. Tako koreografska građa izrasta iz tjelesnih i interpretativnih mogućnosti svakog ponaosob i ističe ih do maksimuma. Strategijom sljedova čestih repeticija motiva, Jasna Čižmek Tarbuk dobiva jasne i upečatljive scenske slike, gotovo karaktere koji se čvrsto upisuju u prostor. S jedne strane time daje sigurnost mladim plesačima, no ponekad plesači djeluju zaključano unutar čvrstog loopa i vlastitog tjelesnog leksika. Sama koreografija pak iznenađujuće je snažna i ekspresivna, artikulirana u detaljima, gura tjelesnost u brzini, eksploziji i ekstenzijama. Zanimljivo je i samo-ozvučivanje tijela dahom u središnjem duetu, kao kontrapunkt glazbi Davida Gazara.
  
  Plesačku je ekipu povela Ema Janković, plesačica velikih mogućnosti, eksplozivne snage i poetske kvalitete, čiji je materijal koreografski najzahtjevniji i najrazrađeniji. U duetu s njom, središnji dio predstave nosi Andrea Jandrić koju smo vidjeli u nedavnoj Liberdanceovoj produkciji, kao zanimljivu, energičnu mladu snagu. Nadalje, gotovo kontorcionističke sposobnosti, ali i fini senzibilitet pokazala je Josipa Kukor, a svoje dijelove su dobro odradili Grigor Baždar i Ivana Oršolić.
  
  Virtualni prostori i ulazak tehnološki modificirane slike u plesnu izvedbu, česta je, ali vrlo riskantna situacija. Jasna Čižmek Tarbuk i njezin multidisciplinarni tim bavi se tim odnosom na izravan način, stavljajući u središte pažnje razine vidljivosti tjelesnosti u vremenu i prostoru. Fronesis se tako profilira kao znanstveno-umjetnički projekt koji spajanjem mladih snaga s obje strane, razvija nova i uzbudljiva područja unutar ovog vrlo živog, aktualnog i otvorenog polja.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 13. studenoga 2014.

Piše:

Iva Nerina
Sibila