Plesna scena.hr

Plesati ljubav

Brutala, Zagreb: Writing Poems, kor. Vesna Grandeš, Mario Vrbanec

• 
  
  Brutala je plesni kolektiv koji djeluje u sklopu i pod mentorstvom Plesnog centra Tala, a bavi fuzijom američkih urbanih plesnih stilova i suvremenog plesa. Osnivač je Mario Vrbanec iz čije biografije čitamo početak u klubu Megablast, osnivanje vlastite grupe, brojne estradne nastupe te daljnju edukaciju i rad u PC Tala. Trenutačno je u Brutali (prema programskoj knjižici) 28 plesačica i plesača, što ih čini pravim spektakl ansamblom, a grupni moto je trostruki e: educate, express & entertain. Writing Poems. cjelovečernja je predstava sastavljena od dva dijela – prvi u koreografiji Vesne Grandeš, a drugi potpisuje Vrbanec.
  
  Prvi dio simpatično je otkrivanje teatarskih mogućnosti unutar hip-hop poetike. Radi se o nizu kratkih scena koje se spajaju u jedan narativ, a koriste raznoliku idejnu i scensku građu – od plesa, preko kostima, gotovo dramskih situacija i teksta. Atmosfera je urbane otuđenosti, afirmacije drugačijosti s ponekim nadrealnim elementima.
  
  Drugi dio, koji se najavljuje velikom projekcijom imena Brutala i imenima svih plesača, rad je Marija Vrbanca i čak petero asistenata (Bušić, Čevizović, Čajevec, Librić, Topolovec). Dramaturgija je jednostavna i dosljedna – projekcija poetskog citata za kojom slijedi plesna numera i tako četrdesetak minuta. Poezija koja otvara citat je Isadore Duncan o ishodištu plesa, a dalje čitamo nizove misli o ljubavi, o slobodi, o plesu… Srest ćemo se tako i s Edgarom Allanom Poeom, kao is s Marthom Graham. Glazbena podloga također je šarolika; Tom Hodge, African Drums pa Meredith Monk, onda soundtrack iz filma The Equalizier, čak i Arvo Pärt. Ovakav dramatično emocionalan glazbeno-poetski mozaik (izbor glazbe i citate također potpisuje Vrbanec), mogao bi se lako rasuti ili skrenuti u kič, no raskošna, ali disciplinirana koreografija u energičnoj, uvježbanoj i plesački vrlo dobroj izvedbi, drži stvar na okupu. U pravoj maniri plesnog spektakla u Writing Poems. sve je jasno: dečki su dečki, cure cure, ljubav je romantična, ples se pleše, a ono što pomiče Brutalu od tipičnog show-dancea izuzetna je muzikalnost, prostorna razvedenost i raspisanost koreografije – rijetki su unisoni momenti i geometrijske formacije specifične za plesne spektakle, a plesačima je pomno dan prostor za osobnost.
  
  Jedna da uvodnih scena impresivna je ljudska piramida koja se otvara široko i duboko u prostor i ponovno sakuplja, organski i meko, a u izvedbi je svih tridesetak brutalaca. Potom se nižu uglavnom grupne akcije – plesačice se drže žestokog suvremenog stila s puno padova, ekstenzija, pirueta, a dečki su unutar hip-hop vokabulara i akrobatike. Do doslovne fuzije dolazi u partneringu, koji, s obzirom da djevojke često lete zrakom visoko iznad glava partnera, razigrava prostor i u visinu. Vrhunac večeri i plesačke vještine, duet je Ive Čevizović i Vrbanca dostojan Step-up serijala ili finala nekog vrhunskog plesnog showa, ali bez montaže i razkadriravanja. Ima tu, u real-timeu i akrobatike, visoke podrške na jednoj ruci, strasnog poljupca, golih torza, nadahnutog plesa. I zasluženih ovacija na kraju… Sam kraj pripao je reperu i aktivistu Princu Ae-u i njegovom monologu – Why I Think This World Should End koju plesači igraju isključivo gestama, negdje između optužbe i propovjedi. Poruka je jasna: Love is the most powerful weapon on the face of Earth.“ A ljubav Brutala komunicira kroz ples.
  
  Osim koreografskog know-how i plesačke posvećenosti (htjela bih istaknuti da se tri večeri za redom taj fizički izuzetno zahtjevan rad izvodio u Pogonu Jedinstvo, na ledenom betonskom podu, tako plesači – svaka čast!), ima u Brutali neke istinske strasti i nepretencioznosti koja očarava i nosi. Ovo pravo plesno pleme trenutačno je negdje između amaterskog i profesionalnog ansambla, a dobrim spojem estetike suvremenog plesa i žestoke urbane kulture, obraća se zaista širokom krugu publike i univerzalnom porukom All you need is love dopire do svih.
  
  Brutala su: Ivana Antonić, Aida Badić, Stanko Bajt, Ivor Benko, Iva Čevizović, Arijana Čajević, Mirna Gaberšnik, Vesna Grandeš, Anis Habibović, Adin Hadžiabdić, Andrea Hršak, Karlo Librić, Mirta Ljulj, Dag Marković, Mateja Miković, Christian Nüjster, Anto Petričević, Marijana Pintarić, Dorotea Sokolić, Šimun Stankov, Manuela Svorcan, Ivána Topolovac, Karlo Topolovec, Anteo Ukušić, Mario Vrbanec, Mihaela Zdunić, Tomislav Žalec, Tea Žugec
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 30. prosinca 2014.

Piše:

Iva Nerina
Sibila