Plesna scena.hr

Kad koreografkinja fantazira...

Uz Nagrade hrvatskog glumišta za ples te Godišnje strukovne nagrade UPUH-a

• 
  
  Krajem godine, već tradicionalno, i plesni umjetnici dočekuju nagrade za svoj rad. Najprije su to krajem studenog javnosti vrlo vidljive Nagrade hrvatskog glumišta (NHG), kroz koje se bijenalno izmjenjuju klasični balet i suvremeni ples, a zatim početkom prosinca slijede gotovo interne Godišnje strukovne nagrade Udruge plesnih umjetnika Hrvatske (UPUH) posvećene suvremenom plesu.
  
  Najveća je dobitnica 2014. godine posve očekivano koreografkinja Marjana Krajač koja je za predstavu Koreografska fantazija br. 1 nagrađena i NHG-om za najbolju koreografiju, kao i pojedinačnom nagradom UPUH-a. Predstava je to o kojoj se vjerojatno najviše pisalo (ali i govorilo) u protekloj godini, koja na radikalan način promišlja plesno tijelo, koreografiju i plesnu predstavu kao oblik, odnosno način na koji gledamo ples. Marjana Krajač je njome oduševila stručnu publiku, uz pomoć jake i dotad uglavnom ne previše poznate izvođačke postave (Lara Hosni, Nika Lilek, Irena Mikec, Katarina Rilović i Irena Tomašić) pa stoga ove nagrade nisu iznenadile.
  
  NHG za predstavu u cjelini ovaj je put dodijeljena predstavi Surprised Body Project, koprodukciji Studija za suvremeni ples i We Company Oslo u koreografiji Francesca Scavette. Zanimljiva je to odluka žirija s obzirom da se radi o svojevrsnoj reciklaži koncepta kojeg Scavetta prenosi i nadograđuje iz jedne postave u drugu, u različitim zemljama. S druge strane Surprised Body Project bavi se upravo aktualnim pitanjima plesne umjetnosti, poput fokusa na proces i kolektivnog autorstva što je, moguće je, presudilo u odluci.
  
  Od plesačica slavila je Aleksandra Mišić koja se već niz godina ističe kako u izvedbama predstava Zagrebačkog plesnog ansambla, zatim Plesnog centra TALA te kroz druge manje projekte. Spomenimo njezin posljednji duet Ti s također višestruko nagrađivanim Ognjenom Vučinićem, jednu od rijetkih aktualnih plesnih predstava koja ima kapacitet privlačenja široke publike, ponajviše one mlade. No izvođačka snaga i osobnost Aleksandre Mišić dobili su dobitni prostor u predstavi Žaka Valente Hermafroditi duše koju je odigrala s iznimnom emocijom i za koju je i osvojila nagradu.
  
  Ovogodišnje članice žirija za ples NHG-a, Katarina Đurđević, Silvia Marchig i Bosiljka Vujović Mažuran, odlučile su ne dodijeliti nagradu muškom plesaču. Možda doista među prijavljenima za nagradu nije bilo niti jednog muškog plesača koji bi zadovoljio kriterije, to ne znamo. Koliko god je zaista šteta ne iskoristiti tu rijetku bijenalnu prigodu kako bi se nagradilo i time potaknulo nekog kvalitetnog muškog plesača suvremenog plesa, kojih istina ima malo, ali ih ima, taj potez žirija trebali bismo shvatiti i kao svojevrstan apel – trebalo bi čim prije nešto poduzeti s poticanjem talentiranih mladića na bavljenje plesom. Posao je to kako za institucije, ponajprije škole, ali i za sve nas uključene u plesnu scenu.
  
  I na kraju, ali ne manje važno, nagradu je 2014. zaslužio i festival Improspekcije i to kolektivnu nagradu UPUH-a. Malen i prilično intiman festival kojeg su prije osam godina pokrenule Zrinka Šimičić i Sonja Pregrad prerastao je do danas u relevantno događanje, pritom uspjevši zadržati intimnost malog okupljanja. Improspekcije sustavno i promišljeno rade na afirmaciji improvizacije, u Zagreb dovodeći cijenjene međunarodne umjetnike, dok i lokalni ovdje nerijetko premijerno izvode svoje radove te dobivaju toliko važan prostor za poneki eksperiment sigurno udomljen unutar festivalskog programa.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 31. prosinca 2014.

Piše:

Jelena
Mihelčić