Plesna scena.hr

Intenzitet i distanca

4. Ganz novi festival, međunarodni festival razvojnog kazališta, Zagreb, 17. - 21. rujna 2014.: On Orientations / One Place After, autorica An Kaler

• 
  
  Gostovanje An Kaler na Ganz novom festivalu u rujnu 2014., prošlo je relativno nezapaženo. Dvije izvedbe u istom danu, u Galeriji SC-a privukle su nevelik krug zainteresiranih, iako se radilo o jednoj od zanimljivijih mladih umjetnica europskog kruga. Nakon studija Transmedijalne umjetnosti na Sveučilištu za primijenjene umjetnosti u Beču, An Kaler završila je BA pilot program Suvremeni ples, kontekst, koreografija na Inter-University Center for Dance u Berlinu. Od 2010. razvija umjetničku i tjelesnu praksu unutar koje radi serije radova. Prva – Insignificant Others kulminirala je predstavom (learning to look sideways) kojim je privukla pozornost kritike i publike, naročite one mlađe. Ovaj trio eksplozija je energije, u kojoj se izvođači prate perifernim vidom, stvarajući intenzivno i napeto, ali distancirano, naizgled neostvareno zajedništvo. Druga serija On Orientations predstavljena je u nekoliko verzija; kao solo performativna instalacija te kao izvedba na specifičnoj lokaciji. An Kaler trenutno razvija seriju Contingencies također u nekoliko verzija, a bavi se višeslojnim odnosima koji nastaju izbjegavanjem uobičajenih načina kretanja unutar grupe izvođača. Također se bavi arhitekturom kao izvedbenim elementom, dok su glazba i svjetlo autonomne linije koje se razvijaju tijekom izvedbe.
  
  Radovi ove koreografkinje i izvođačice (radila je s Philippom Gehmacherom, Isabelle Schad i Laurentom Chétouaneom) pa tako i On Orientations / One Place After, izlaze iz spoja likovnosti i plesa, a opisujući svoju praksu ona koristi izraze kao „modeliranje – transformiranje sekvence iznutra“ (radije nego izlaženje i započinjanje nečega) ili „prolazak kroz naviku prema skulpturi“. Drugo ishodište su apstraktni koncepti kao „održavanje principa kretanja“, „ispadanje iz uspravnosti“, „transparentnost“, „prostor između“, tako koreografije nastaju kao istraživanje izvedbe i plesne teorije, s naglaskom na procesnost i modularnost. Kao rezultat pak, radovi An Kaler čisti su pokret, ples kao autonomna praksa, koji poštuje prostor kao realno mjesto izvedbe i kao trenutačno sučelje publike, izvođača i ideje.
  
  One Place After izveden u Zagrebu u bijelom galerijskom prostoru, nazvan je instalacijom, mada publiku smješta u klasičnu gledateljsku poziciju primjerenu crnoj kutiji i mada je trajanje i pristup izvedbi isto tako klasičan. Instalacijsku prirodu možemo tražiti u likovnoj intervenciji u prostor (Tiago Romagnani Silveira), svjetlu Jana Maertensa te moćnom, gotovo zaglušujućem zvuku koji potpisuje Brendan Dougherty, koji je isto kao i Maertens stalni suradnik Meg Stuart. Prostor, zvuk i svjetlo mogu funkcionirati kao zasebna instalacija, a isto tako izvedba An Kaler, i da je u tišini pod radnim svjetlom, držala bi publiku prikovanog pogleda.
  
  An Kaler dječačke, queer pojave, izvođački je introvertna, distancirana od publike, gotovo sramežljiva, no istovremeno intenzivna čak dramatična. Ovaj solo odvija se isključivo na podu tako što izvođačica radi s osjetom prostora kroz površinu tijela, stapajući se s podom i zidovima. Kretanje je repetitivno, uvlači nas u gotovo šamansko stanje kako pratimo fizičku i mentalnu koncentraciju izvođačice. Rad se intenzivira, pokret sve više puni i sam obnavlja. Glazba podržava maksimalno zaranjanje u stanje, u izvedbu, ne dopušta nikakve šumove izvana.
  
  Radovi An Kaler pa tako i ovaj, izgledaju kao propitivanje temeljnih, a istovremeno teorijski zahtjevnih premisa suvremenog plesa. Ma koliko da su apstraktni, u susretu s publikom, kroz specifičan senzibilitet izvođačice-autorice i njezinu potpunu uključenost u trenutak izvedbe, preskaču distancu i komuniciraju na ljudskoj, čak izravno emocionalnoj razini.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNASCENA.hr, 8. siječnja 2014.

Piše:

Iva Nerina
Sibila