Plesna scena.hr

Dualnost kroz trio

Gostovanje u Zagrebačkom plesnom centru: HERmina, kor. Lara Bubić, Anja Rupnik, Kasija Vrbanac

• 
  
  HERmina, diplomski rad Lare Bubić, Anje Rupnik, Kasije Vrbanac na ljubljanskoj Akademiji za ples, premijerno je prikazan na festivalu UKREP, a ostvaren pod mentorstvom Urše Rupnik i Roka Vevara. Okvir predstave Hesseov je Stepski vuk, a u dijalog s tim romanom mlade umjetnice ulaze iz vizure ženskog aspekta tog romana – Hermine. Predstava je zahtjevno postavljena, s obiljem citata iz romana koje slušamo kroz snimku koja funkcionira kao prisustvo naratora. Tekst u potpunosti mapira temu i atmosferu, no izvođačice izbjegavaju izravan ulazak u odnos s izgovorenim i postavljaju vlastiti način su-bivanja s moćnim mislima o dualnosti ljudske prirode. Osim zahtjevnog odnosa s tekstom, u predstavi se pojavljuje i autorski film, glazba, rekvizita i naravno koreografija, a mlade su umjetnice uspjele zaokružiti ovu cjelinu i riješiti nimalo jednostavan zadatak.
  
  Središte predstave je stol sa šahovskom pločom, knjigom, svijećom i šalicama, a arhitektura se koreografije, iz slike u sliku, gradi kroz trio – čvrstom, izbalansiranom, možda i predvidivom razmjenom plesačica unutar raznih scenskih situacija. Takav ponešto školski pristup, očekivan je od diplomantica koje su morala pokazati savladane vještine, međutim HERmina u evoluciji rada, elaboraciji koreografije i odnosu elemenata kompleksna je i zanimljiva. Šahovska ploča i pomicanje figura uvodi nas u građanski salon koji je ovdje označen tradicionalno muškom igrom, taktičkim bijelo-crnim dvobojem, koji pak igraju tri djevojke neprekidnom rotacijom igračice koja je na potezu. Koreografija se disciplinirano razvija iz personalne geste koja se ponavlja i koja označuje osobnost pojedine plesačice, kao i njezinu dualnost, a tijekom se predstave transformira na razne načine.
  
  Na početku svaka izvođačica predstavlja svoj solo, zamrzavajući šahovsku igru u tableau vivant (živih slika op. ur.), upadajući u svoj unutarnji, samotni svijet ili alter ego. Druga slika dešava se oko stola kroz mimsku igru i stalnu rotaciju gesti i izvođačkog materijala, sugerirajući, možda, trostruku Herminu. Daljnja preigravanja otvaraju prostor i mijenjaju perspektivu stola i sjedenja, rušeći konvenciju građanski prihvatljivog i ulazeći u pobunu, u halucinaciju ili fantazmagoriju.
  
  Sve se to događa u brzom tempu, odlučno u izvedbi i maštovito u razradi. U finalu se šahovsko polje razruši, prostor se potpuno otvori i nakon ispreplićuće, vrlo aktivne koreografije, plesačice se zavijaju u klupko, u jednostavni pokret, ostavljajući komplicirani tjelesni rukopis, dok ih ispraća glas Stepskog vuka. Režijski i koreografski HERmina je precizna i napeta, a izvođački, mlade su plesačice spremne, razigrane, predane, i u vidljivoj potrazi za vlastitim scenskim stavom i izričajem.
  
  Zanimljivo će biti pratiti ovu generaciju ljubljanskih diplomantica, naročito u usporedbi s generacijom koja se nedavno vratila iz austrijskog SEAD-a i koja odlučno ulazi na profesionalnu scenu, donoseći nove informacije i energiju. Djevojke s ljubljanske Akademije, barem u ovom radu, pokazale su razrađen teatarski zahvat, vrlo ekspresivni pristup izvedbi, a zastrašujući literarni klasik kao uporište i saveznika.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 14. siječnja 2015.
  
  HERmina
  koreografija i izvedba: Lara Bubić, Anja Rupnik, Kasija Vrbanac
  mentori Rok Vevar, Urša Rupnik, oblikovanje svjetla Robert Pavlić, oblikovanje zvuka Lara Bubić, Anja Rupnik, Kasija Vrbanac, glas Karlo Mrkša, Kasija Vrbanac, Vanja Kereković, oblikovanje videa Marko Krnjajić, Saša Mitrović

Piše:

Iva Nerina
Sibila