Plesna scena.hr

Poslijepodne jednog gledatelja

Sodaberg koreografski laboratorij, Zagreb: Varijacije o osjetnom, kor. Marjana Krajač

• 
  
  Ako je Koreografska fantazija br. 1 Marjane Krajač izložila plesni pokret, onda su Varijacije o osjetnom izložile i njegovoga gledatelja. Prikladnim se u slučaju tih obiju predstava Marjane Krajač čini baš izraz izložiti jer se obje mogu promatrati kao svojevrsni izložak u kojem je pokret samosvojni predmet promišljanja. Osim toga, obje su predstave izmještene iz standardnoga kazališnog okruženja u izložbeno-galerijski prostor. Ovaj je put to Galerija Bačva HDLU-a. Kako bi najbolje iskoristila tu jedinstvenu, savršeno kružnu prostoriju ispunjenu prirodno bijelim svjetlom, autorica predstavu započinje u dva sata poslijepodne, pozvavši gledatelje na dvoipolsatnu popodnevnu plesnu meditaciju. Dočekuje ih pet plesačica odjevenih svaka u svoju varijaciju jednostavne bijele košulje i plavih kratkih hlača. One će tijekom ove neuobičajeno duge izvedbe svojim osjetilno apsolutno otvorenim tijelima osluškivati sebe iznutra prema van, a pritom navesti i gledatelje na isto.
  
  Naglašeno osviještenim trajanjem i rastezanjem izvedbenog vremena, što je potencirano durational skladbom November Dennisa Johnsona, Marjana Krajač omogućuje gledatelju ples njegove vlastite osjetilnosti i koncentracije na gledano. Gledatelj od fokusa na plesačice neizbježno nakon nekog vremena odluta u promatranje prostora, zvukova unutra i izvana s ulice, u vlastite misli i na vlastito tijelo koje se počinje meškoljiti na stolici, da bi se ponovno vratio na plesačice i tako dalje unutra pa van. Ukidanjem tradicionalne dramaturgije, Krajač osvještava gledateljevu vlastitu unutarnju dramaturgiju. Pritom nudi i jedan oblik izlaza u vidu programske knjižice koja sadrži tekst francuskog filozofa Jacquesa Rancièrea Trenutak plesa kojeg gledatelj ima vremena iščitavati i o njemu promišljati za vrijeme trajanja izvedbe. Rancière između ostalog piše: „Trenutak (plesa) nije samo odsječak vremena, nego i kretnja izazvana određenom ravnotežom – ili neravnotežom – između utegā na vagi. Rečeno mojim jezikom, određenom preraspodjelom osjetilnog: preraspodjelom odnosa između onoga što tijela čine i načina na koje se to činjenje opaža.“
  
  I sâma je koreografja postavljena kao ispitivanje osjetilnosti plesačica kroz tri razine. Počevši poredane mirno u liniju, plesačice u prvih otprilike sat vremena ispituju vrlo postepno vlastito tijelo u tom danom im trenutku plesa, od malih ljuljanja i gibanja zglobovima do sve većeg zauzimanja prostora i poigravanja različitim faktorima pokreta. Uz neminovne povremene zastoje za predah, ponekad s izlaskom iz označenog prostora uza zid galerije, drugi dio obilježava osvještavanje osjeta dodira najprije opipavanjem vlastite kože, laganim dodirima, štipanjem, pljeskanjem, do sve intenzivnijih kontakata primjerice valjanjem, guranjem, oslanjanjem, navlačenjem. U trećemu pak dijelu one počinju osvještavati međusobne prostorne odnose, ne bi li na kraju zatvorile krug i završile jednako kao što su i počele – poredane u liniju.
  
  Izvođačka je postava gotovo identična Koreografskoj fantaziji br. 1, s plesačicama međusobno različitih konstitucija i kvaliteta pokreta, a jednako duge, raspuštene kose. Katarina Rilović nježna je i graciozna. Lana Hosni sigurna je i samouvjerena. Veliku energiju jedva sputava Irena Mikec, dok Irena Tomašić pleše pažljivo i suzdržano. Nova je u timu Mia Zalukar, koja najsitnije građenoga tijela djeluje gotovo dječje zaigrana.
  
  Varijacije o osjetnom dakle dosljedno promišljaju ples kao nešto čemu je trajanje, odnosno vrijeme jedan od bitnih poetičkih alata, a kinestetička osjetilna veza između plesača i promatrača temeljni element komunikacije. Po svemu je dakle riječ o nastavku istraživanja započetog nagrađivanom Koreografskom fantazijom br. 1, koje je jednako radikalno, intrigantno i lijepo.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 14. siječnja 2015.
  
  Varijacije o osjetnom
  autorica i koreografkinja Marjana Krajač
  premijera 18. studenog 2014.
  oblikovanje grafičkih materijala Valentina Toth, urednik publikacije Igor Marković, fotografija Damir Žižić, tehnički direktor Duško Richtermoc, tehnika zvuka Miroslav Piškulić, asistencija Leonardo Krakić, komunikacije Anita Klapan
  izvode: Lana Hosni, Irena Mikec, Katarina Rilović, Irena Tomašić, Mia Zalukar

Piše:

Jelena
Mihelčić