Kod kuće je najljepše
Ivica Bago – novi prilog decentralizaciji plesne umjetnosti u Hrvatskoj
-
Ples je jedna od rijetkih grana koja nije u trenutnom trendu masovnog egzodusa mladih i sposobnih ljudi van granica Republike Hrvatske. Ta faza u povijesti plesne umjetnost je već odavno prošla. Naravno da plesači još uvijek odlaze, ali se srećom i vraćaju. Jedan od takvih povratnika je i Ivica Bago, koji se, s plesnom partnericom i suprugom Limor Ziv, skrasio u Dubrovniku gdje su prije dvije godine osnovali udrugu Dubrovnik Dance Theatre, da bi trenutno održavali plesne radionice u gradovima diljem Dalmacije . (Dubrovnik, Split, Sutivan, Šibenik, Zadar…). Umrežujući se s ostalim ansamblima, grupama i udrugama, kroz edukativne i umjetničke projekte, ovaj mladi angažirani plesački par širi utjecaj i ostavlja prepoznatljiv pečat.
Ivica Bago rođen je i odrastao u Splitu. Desetak godina bio je gimnastičarski prvak Hrvatske, a posjeduje medalje i sa svjetskih kupova. Izuzetna snaga i gipkost koju je stekao višegodišnjim napornim radom usmjerili su fokus i područje njegovog interesa u plesnoj umjetnosti na tjelesnost. Iako bez formalnog plesnog obrazovanja, zbog scenske upečatljivosti i sjajne tehnike, sudjelovao je u radu brojnih ansambala u zemlji i svijetu. Na pozornici se prvi put pojavljuje u zagrebačkom HNK-u u predstavi Torsia Emila Matešića (izveo je iznenađujući salto u propadalište – što je nesumnjivo bio i najzapamćeniji dio predstave). Internacionalnu plesačku karijeru Bago je započeo u Izraelu u Intbal Pinto Dance Company za koju je audiciju polagao u Zagrebu na Tjednu suvremenog plesa, zatim prelazi uz bolji ugovor u Vertigo Dance Company da bi potom otišao u glasoviti Kibuttz Contemporary Dance Company pod vodstvom Rami Be´era. Tamo upoznaje svoju buduću suprugu Limor Ziv. Ona napušta angažman u Škotskoj, Bago odlazi iz Izraela i nakon lutanja po svijetu, čini se da ga nostalgija vuče kući.
Njegov repertoar širokog raspona kreće se od uloga u Orašaru u madridskom Baletu i zagrebačkom GK Komedija do suvremenih plesnih izričaja u Izraelu, u Španjolskoj, Cipru, Sjedinjenim Državama i Hrvatskoj. Njegov entuzijazam, izuzetna snaga i tjelesna sposobnost, neprikosnoven šarm i znanje nakupljeno u brojnim umjetničkim kompanijama, otvarali su mu vrata širom svijeta i, nešto manje, u Hrvatskoj. Postavljajući si visoke standarde (ne baš uvijek spreman na kompromis) Bago, zajedno s Limor – koja uz bogato iskustvo suvremenog plesa posjeduje klasično baletno iskustvo i obrazovanje, osmišljava vlastiti izraz kao spoj estetike suvremenog plesa i modernog baleta. Koreografiju, režiju i stvaralački rad utjelovili su u nekoliko autorskih projekata: Music Box, Romeo and Julliet, Odi et Amo, a također surađuju i s programima vezanim za Dubrovačke ljetne igre.
Vjerujem da njihovo vrijeme tek dolazi, jednako kao plesnih umjetnika i kao pedagoga. Izbor Dubrovnika i dalmatinskih gradova za stvaralačko i edukativno djelovanje izvrsna je prilika i još jedan korak u pokušaju decentralizaciji plesne scene u Hrvatskoj, no ostaje pitanje koliko će u tom kontekstu oni, kao sjajni plesači, navikli na intenzivni predani rad, imati prilike za vlastiti umjetnički razvoj i rast?
© Sanja Petrovski, PLESNA SCEAN.hr, 6. veljače 2015.
Piše:
Petrovski