Razdoblje obilježeno ženskom samosviješću

Katalog uz izložbu: Foto Tonka / Tajne ateliera društvene kroničarke, Muzej grada Zagreba, 2014.

  • Katalog uz izložbu: Foto Tonka / Tajne ateliera društvene kroničarke, Muzej grada Zagreba, 2014.U Galeriji Klovićevi dvori u tijeku je (30. siječnja – 26. travnja 2015.) izložba Foto Tonka / Tajne atelijera društvene kroničarke autorica Lovorke Magaš Bilandžić i kustosice Ive Sudec Andreis, a nedavno je uz nju predstavljen i odličan katalog, u kojem Lovorka Magaš Bilandžić, autorica teksta Tonka u fokusu / Vizualana kronika kroz medij fotografije skreće pozornost na zanat i umjetničke dosege fotografkinje Antonije Vajda koja je, između ostalog, zabilježila Zagreb između dva svjetska rata, a „svojim fotografijama (poput suvremenih fotografkinja u Beču, Berlinu ili Parizu) pridonijela kreiranju imagea epohe – stvorila je vizualnu kroniku razdoblja obilježenog novim slobodama i ženskom samosviješću, kultom i estetikom tijela i oslobođenog pokreta…“Ščelkunčik, Zagreb, 1931
    Vrijeme Tonke podudara se s pojavom i uspostavom hrvatske profesionalne plesne scene, kako baleta u Hrvatskom narodnom kazalištu tako i samostalnih umjetnica suvremenog plesnog izraza. Među njezinim fotografijama nalazimo prve slike Fromanovih: Margarite, Maksimilijana i Valentina, Nine Bruhoveckaje, Zlate Lanović, Zvonimira Pintara, Mije Čorak (kasnije poznate kao Slavenska), Antuna Vujanića, Vere Milčinović (kasnije poznate kao Tashamira), ali i scene baletnog ansambla iz baleta i opera. Tonkine fotografije bilježe kostime i scene – poput Ščelkunčika iz 1931. i često su jedini vizualni materijal zahvaljujući kojem možemo makar djelomično uhvatiti dojam i razinu kazališnog plesa u Zagrebu. Najveći dio portreta su kazališne fotografije likova, uloga po kojima se onda, kako glumci i pjevači, tako i plesači pamte. Te fotografije nisu obična poza, nego za ulogu karakteristična pozicija tijela koja nosi naboj određene kvalitete pokreta, iz koje pretpostavljamo tip kretanja i stil plesanja.
    Margarite Froman u poziciji i kostimu za Smrt labudaVera Milčinović Tashamira
    Nekoliko fotografija je baš amblematskih poput Margarite Froman u poziciji i kostimu za Smrt labuda; fascinantna su braća Froman kao lopte u baletu Cvijeće male Ide (kostimograf Pavel Froman), kao da su iz nekog Schlemmerovog projekta iz Bauhausa. Spomenimo još fotografije mlade Slavenske (dala je svoj prvi solistički plesni recital s dvanaest godina!) u futurističkom kostimu iz Pobjednika; Oskara Harmoša kao mračnog Sotone iz Noći na pustoj gori (a riječ je o plesaču poznatom po ulozi Đavla u Đavo u selu…) ili onoj Zvonimira Pintara u neobično ekspresivnoj, modernističkoj poziciji.

    Maksimilijan i Valentin Froman kao "lopte" u baletu Cvijeće male IdeI na kraju, upozorila bih na 26. i 27. stranicu kataloga gdje autorica znalački sup(r)ostavlja dvije plesne poetike koje u Zagrebu tridesetih paralelno egzistiraju: s jedne strane raskošnu i narativnu scenu i kostime u tradiciji Ruskih baleta (fotografije Maksimilijana i Margarite Froman u Šeherezadi) a s druge asketsku situaciju plesnog modernizma, čiste linije tijela u prostoru (Vera Milčinović Tashamira).

    „Tonkin način transpozicije motiva u fotografskom mediju nije bio nimalo slučajan i odražava njezinu dobru informiranost te interes za estetiku tijela i suvremene tendencije u plesnoj umjetnosti.“ – zaključuje Lovorka Magaš. Sve u svemu, riječ je o iznimnom vizualnom materijalu, između ostalog i – poticajnom za daljnja istraživanja.

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 10. ožujka 2015.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji