Plesna scena.hr

List koji odbija pasti

Ples s Marijom (Dancing with Maria), red. Ivan Gergolet

• 
  
  Ples s Marijom cjelovečernji je dokumentarni film talijanskog redatelja Ivana Gergoleta o Mariji Fux, poznatoj argentinskoj plesačici koja, premda je zagazila u deseto desetljeće života, još uvijek pleše i podučava. Film je nastao u talijansko–argentinsko–slovenskoj koprodukciji, a premjerno je prikazan i nagrađen na 29. tjednu kritike na Venecijanskom filmskom festivalu 2014. Sniman dvije godine u Italiji i Argentini, Ples s Marijom (2014) očaravajuća je priča o plesu, životu, umjetnosti i nadahnuću. Dosad je u Zagrebu prikazan u Kino Europa, Dokukinu KIC, a 29. travnja na Međunarodni dan plesa u Art kinu Grič.
  
  Većina filma snimljena je u plesnom studiju Marije Fux tijekom njezinih radionica. O njezinoj životnoj priči i karijeri, saznajemo samo ono osnovno. Tek najvažnije činjenice, odnosno presudne događaje i motivacije, bilo osobne, obiteljske ili društvene. Snimke njezina plesa isto su rijetke, tako da je biografija tek pozadinski element ovog filma. Kamera je uglavnom usmjerena na način na koji Maria Fux podučava ples, na praćenje nekoliko njezinih učenika, odnosno na utjecaj njezina rada na njihov život, identitet i svijest o sebi.
  
  Rođena 1922., Marija Fux postaje međunarodno priznata plesačica i koreografkinja no usmjerava se na podučavanje i razvija jedinstvenu metodu plesne terapije vezanu za osjećaj unutarnjeg ritma, muzikalnosti, mašte, rada s materijalima i vizualizacije. Radi na principu inkluzije, dakle u svoj studio prima učenike s tjelesnim i intelektualnim oštećenjima, čime njezin rad otvara diskusiju o puno širim društvenim temama poput prihvaćanja različitosti, dostupnosti edukacije i solidarnosti. Tijekom života otvorila je škole u Americi i Europi i primila brojne nagrade za svoj rad.
  
  U filmu Mariju Fux upoznajemo kao nevjerojatno vitalnu, karizmatičnu poetesu plesa i ljudske prirode, čija fascinantna mudrost, energija i toplina poput magije prelaze na polaznike radionica. Dugi, mirni kadrovi i harmonični vizuali, dopuštaju nam da pratimo njezin pogled usmjeren na studente, pripremu za rad, sekvence razvoja improvizacija, upute kojima postavlja vježbe i demonstracije. Sigurno najdragocjenije, snimke su same Marije kako se zagrijava i priprema vježbe, a u kojima otkrivamo silinu njezine životne energije koju glazbom i pokretom prenosi na druge. Cijeli film odiše ravnotežom i toplinom, a glazba koju potpisuje Luca Ciut daje posebnu atmosferu melankolije s povremenim ehom argentinskog temperamenta.
  
  Iako se pitanje starenja i neumitna kraja života ovdje izravno oslovljava, Marija Fux o samoj sebi u jednom trenutku govori „kao o posljednjem listu koji odbija pasti“, Ples s Marijom nije film o gubitku moći. Upravo suprotno, film je to o nadahnuću i darežljivosti, o predanosti plesu kao mediju koji može motivirati i promijeniti životne putove.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 30. travnja 2015.

Piše:

Iva Nerina
Sibila