Šezdeset godina je prošlo. Ne mogu vjerovati... Čini mi se kao da je bilo jučer, a opet toliko se toga u međuvremenu dogodilo i sa Školom, koja je mijenjala imena, adrese, trajanje školovanja, bila spajana i odvajana od Baletne škole, kao i sa mnom! Završila sam školovanje s prvom generacijom diplomanata Škole te ubrzo, nakon poziva Ane Maletić, i sama radila na Školi kao plesni pedagog uz rame naših kultnih pionira suvremenog plesa Ane i Vere Maletić i Emilije Thaller; punih jedanaest godina. Bilo je to nemjerljivo iskustvo! Školu i pedagoški rad sam sa žaljenjem morala napustiti 1971. jer vodeći Studio za suvremeni ples (od 1968), s kojim sam bila sve više i više angažirana, nisam više mogla ni kvalitetno ni vremenski obavljati dva tako zahtjevna posla: plesnog pedagoga i koreografa. I tako sam u četvrtak, 28. svibnja 2015., s velikim veseljem prisustvovala svečanoj proslavi šezdesetogodišnjice postojanja Škole suvremenog plesa Ane Maletić, šezdeset godina nakon što sam prvi put kročila u Školu.
Ana Maletić i Boris Papandopulo – drago mi je da su za taj svečani trenutak obilježavanja Škole i razvoja suvremenog plesa u nas, odabrali baš njegovo djelo Horoskop, plesnu suitu za dva klavira i udaraljke, op. 52. Jer iako danas klavirska pratnja plesu nije tako uobičajena, bilo je uživanje pratiti, čini mi se, kompliciranu realizaciju glazbenog segmenta proslave koji je zajedno s plesnim dijelom programa činio zaokruženu cjelinu. Tome su pripomogli i jednostavni ali funkcionalni i koloritno usklađeni kostimi (Davor Klarić, NTS); režijski (Gordana Svetopetrić, Irena Mikec) je bilo odlično riješeno povezivanje mlađih i starijih plesača, ulazi i izlazi, jer iako je glazbeno svaki astrološki znak svoja cjelina, cijeli dojam predstave nije rascjepkan. Dapače, u nastupima cijele Škole, od najmlađih do završnih razreda, imali smo prilike uživati kako u radosti igre i plesa tako i u zahtjevnim plesnim sekvencama starijih razreda.
Nije bilo mnogo solista, što je bilo i za očekivati od ovakvog koncepta proslave; nije mogla postojati stilska ujednačenost ili provođenje jedne, svoje autorske ideje nauštrb cjeline, jer su koreografi-nastavnici očito radili svatko sa svojom djecom ali i svojom vizijom kreiranja dogovorenog dijela predstave, no sve se odlično uklopilo. Osobno, bila sam vrlo sretna vidjevši toliki kvalitativni i kvantitativni napredak i rast Škole za suvremeni ples Ane Maletić, ali i održivost njenih profesionalnih i životnih ideja i smjernica, a oduševio me kraj svečane proslave s nastupom svih nastavnika plesa i glazbenika (u koreografiji Ribe), koji su nam umjesto tradicionalnog darovali topli i inventivni pozdrav utjelovivši ideju vodilju svoje ravnateljice Normele Krešić-Vrkljan – Cijela škola pleše i svira!
Hvala svima i bravo!
© Tihana Škrinjarić, PLESNA SCENA.hr, 2. lipnja 2015.
