Plesna scena.hr

Suptilna igra prisutnošću

Plesni centar Puls i KUC Travno, U prostoru bez., autorice Ana-Maria Bogdanović i Marina Petković Liker

• 
  
  Atmosfera je mračna i pomalo mistična U prostoru bez. Ane-Marie Bogdanović i Marine Petković Liker. Ne radi se o nečem zakučastom, nedostupnome, nego upravo suprotno, o postupnom i tihom otkrivanju, transformaciji, odnosno otjelovljenju izvođačice, Ane-Marie Bogdanović, iz siluete u izražajnu i ženstvenu plesačicu. Snaga predstave je baš u toj suptilnoj energiji i tihom bivanju kojeg Ana-Maria Bogdanović posjeduje kao izvođačica, ujedno precizna i snažna, nježna, fluidna i pažljiva.
  
  Publika posjednuta u red međusobno rijetko postavljenih stolaca, oko bijele trake plesnoga poda, u polumraku jedva zamjećuje izvođačicu koja stoji pokraj vrata i promatra nas. Čini se da je u radnoj plesačkoj odjeći, dakle pamučnim laganim hlačama i majici. Vrlo polako i u sjeni šeće prostorom, neprestano mijenjajući distancu od gledatelja. Šeće pokraj nas, između nas i iza nas, ponekad dođe posve blizu, diskretno dotičući gledateljevo tijelo. Ponekad nestane iz vidokruga i pojavi se iznenada među nama. Ponekad njezine obrise vidimo na fotografijama koje se projiciraju u kutu, prelijevajući njezinu siluetu iz jedne fotografirane poze u drugu. U jednom trenutku vidimo pak samo blijede sablasne obrise na bijeloj tkanini. Fotografkinja je Nina Đurđević. Zvučna kulisa Frane Đurovića nenametljiva je i atmosferična, na trenutke jezovita.
  
  Igra s prisutnošću, fizičkom vidljivošću i osjećanjem tijela na sceni nastavlja se preoblačenjem izvođačice iz radne odjeće u crvenu haljinu. Njezin se izvedbeni prostor tada iz zakulisnih sjena fokusira samo na područje osvijetljenog plesnog poda. Pokret postaje energičniji, sigurniji. Ana-Maria Bogdanović kreće se u spiralama koje su naglašene rubovima haljine. Pogled je jasan, ruke su naglašene sve do dlanova i prstiju. Zatim obuva zlatne plesne cipele na petu, još izravnije ističući svoju ženstvenost.
  
  Dramaturški tako predstava gradira intenzitet odnosa i senzibilitet između gledatelja i izvođačice, postižući jednu vrstu duhovne privlačnosti. Uvođenjem elementa vode koju izvođačica prenosi u staklenkama različitih veličina, dok ponekad u njih umače prste ili stopala, autorice prizivaju simboliku tjelesnog i duhovnog pročišćenja, vječnoga kruga i ciklusa, ženske plodnosti. S druge strane, to su vrlo izravno izloženi procesi izvođačke transformacije i scenske prisutnosti.
  
  Predstava je izvedena u Kulturnom centru Travno koji je i koproducent uz Plesni centar Puls. KUC Travno je odličan prostor za plesnu umjetnost, a njegova je šira vrijednost i u tome što umjetnost izmješta iz središta grada na periferiju. Ovo je i nastavak očigledno plodonosne suradnje plesne umjetnice Ane-Marie Bogdanović i redateljice Marine Petković-Liker započete 2012. predstavom Udar te je svojevrsni nastavak predstave Tijela bez.) iz 2013. godine.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 5. lipnja 2015.
  
  U prostoru bez.
  autorice Ana-Maria Bogdanović i Marina Petković Liker
  režija i dramaturgija Marina Petković Liker
  premijera 17. listopada 2014.
  izvodi: Ana-Maria Bogdanović
  fotografija Nina Đurđević, glazba Frano Đurović, kostimografija Zdravka Ivandija Kirigin, oblikovanje rasvjete Tomislav Maglečić
  produkcija Plesni centar Puls
  koprodukcija KUC Travno

Piše:

Jelena
Mihelčić