Izdavačka je kuća Routledge 2014. godine objavila treće izdanje djela The Twentieth-Century Performance Reader koje je od 1996., kada je objavljeno prvo izdanje (drugo je objavljeno 2002. godine), postalo besteler te je u osamnaest godina postojanja ostalo jedno od najvažnijih izdanja u području kazališne, dramske, glazbene i drugih izvedbenih umjetnosti, pokušavajući iste približiti ciljanoj publici: praktičarima, teoretičarima, studentima i drugima potencijalno zainteresiranima. Tako se i na prvim stranicama ovog izdanja ističe da je ono „posvećeno svim onim čitateljima koji su tijekom godina shvatili da izvedba nije nešto što može biti precizno definirano, nego je skup praksi od kojih se mnoge preklapaju i kombiniraju kako bi proizvele nove oblike. Ova knjiga jednostavno predlaže neke od umjetnika 20. stoljeća koji su pridonijeli ideji izvedbe kao promjenjivog fenomena koji otvara oči za nove svjetove.”
Urednici trećeg izdanja The Twentieth-Century Performance Reader su Teresa Brayshaw i Noel Witts. Teresa Brayshaw radi kao profesorica, pedagoginja i ravnateljica Izvedbenih umjetnosti na Beckett Sveučilištu u Leedsu i u svojoj je bogatoj karijeri kao redateljica i izvođačica sudjelovala na velikom broju međunarodnih festivala koji promiču kazalište i izvedbene umjetnosti. Ujedno je jedna od urednica Traninig Grounds koji čini sastavni dio međunarodnog časopisa Theatre, Dance and Performance Training. Osim toga, Teresa Brayshaw dugogodišnji je vanjski suradnik Umjetničke akademije u Osijeku (UAOS) i Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu (ADU) te za studente glume (i lutkarstva) navedenih institucija redovito vodi radionice iz glume i performativne umjetnosti, gdje studenti, ali i njihovi nastavnici, imaju prilike upoznati se s drukčijim umjetničkim praksama, eksperimentalnim metodama rada i pristupima kazališnoj umjetnosti. Noel Witts je profesor emeritus u području izvedbenih umjetnosti na Beckett Sveučilištu u Leedsu, a bio je utemeljitelj i prvi ravnatelj Odsjeka za izvedbene umjetnosti na Sveučilištu De Montfort u Leicesteru, Engleska. Dugi niz godina radio je kao kazališni kritičar i komentator za BBC, član je izbornih komisija i žirija renomiranih kazališnih festivala diljem svijeta, osnivač je časopisa Performance Research i redovito piše o kazalištu.
Zahvaljujući svom bogatom iskustvu te spoju pedagoškog, teorijskog i praktičnog bavljenja izvedbenim umjetnostima Teresa Brayshaw i Noel Witts dokazali su se kao savršen izbor za urednike trećeg izdanja The Twentieth-Century Performance Reader u kojem su u velikoj ponudi građe uspjeli koncizno organizirati materijale u sistematiziran, pregledan i opsegom tematici primjeren priručnik (514 stranica), nesebično i nepretenciozno otvarajući prostor odabranim umjetnicima i osobama iz stručne prakse da sami progovore o svom radu i djelovanju. Na taj način kreirali su priručnik koji je u neprestanom živom dijalogu sa potencijalnim čitateljima, pruža im neposredan uvid u specifična područja izvedbenih umjetnosti ne opterećujući ih teorijskim metajezikom ili subjektivnim tumačenjima odabrane građe, a na samom je čitatelju da prema svojim afinitetima bira što će i na koji način čitati.
Tako i sami urednici na početku priručnika, nakon sadržaja i zahvala, pod naslovom How to Use This Book navode razne oblike primjene koje priručnik može imati te na koje se sve načine priručniku može pristupiti i čitati ga: od korice do korice ili selektivno i ciljano; može poslužiti kao uvod u ključna imena izvedbenih umjetnosti 20. stoljeća; može biti mjesto usporedbe i poveznica s drugim izvorima i knjigama; može dati uvid u rad i djelo onih ljudi koji su nam djelomično poznati, nepoznati ili poznati, ali otvara neke nove spoznaje o istima; može biti korišten kao izvor nadahnuća za dalja promišljanja o dotičnoj problematici. Povrh toga, kako bi čitateljima što bolje predočili građu s kojom se susreću, urednici su u ovom dijelu na desetak stranica citirali relativno kratke glavne misli i promišljanja predstavljenih praktičara i iste podijelili prema tematici o kojoj govore na: On methodology... (De Keersmaeker, Monk, Brook, Meyerhold...), On meaning... (LeCompte, Cage, Graham, Goulish, Grotowski, Viola...), On audience... (Stanislavski, Kantor, Foreman, Lepage...), Towards definition... (Etchelis, Bausch, Kandinsky, Stein, Beuys, Brecht, Anderson, Goldberg, Lehman, Boal, Hijikata...) i Artists' statements... (Beck, Barba, Stelarc, Duncan, Cunningham, Craig, Finely, Copeau, Wilson, Benjamin, Schlemmer...).
Potom slijedi uvod koji nosi naslov Introduction: A Canon of Twentieth-Century Performace koji je podijeljen na dva dijela: Part 1: Noel Witts i Part 2: Teresa Brayshaw u kojima urednici svaki iz svoje perspektive i pozicije daju viđenje izdanja i uspoređuju ga s ranijima te se osvrću i na jedno od ključnih pitanja koje ih je vodilo u pisanju priručnika, a to je: „Koje osobe uključiti?“ Urednici navode neke od kriterija: “Odlučili smo se fokusirati na one glasove koji su iz ovih ili onih razloga došli do nas, kroz naše vlastito istraživanje, podučavanje i uvide koje smo dobili od naših studenata koji su surađivali s nama reflektirajući svoja razmatranja o izvedbama koje su susretali uživo i u dokumentiranim oblicima. Proces nadogradnje ovog priručnika također uključuje izbor praktičara koji su još uvijek u tijeku kreativnog stvaralaštva i razvijanja metodologija i strategija za ostvarenje svojih umjetničkih postignuća i izvedbi.“ Povrh toga, urednici naglasak stavljaju i na pedagoški aspekt priručnika koji se ogleda u činjenici da ga studenti koriste u svojim istraživanjima, ali i u činjenici da velik broj umjetnika predstavljen u njemu radi na akademijama, fakultetima i sveučilištima kao profesori ili gostujući predavači.
Glavni dio priručnika čini pedeset i devet zasebnih poglavlja u kojima su abecednim redom predstavljeni umjetnici, pisci ili kritičari iz područja dramske, glazbene, plesne, kazališne i drugih izvedbenih umjetnosti, a to su: Marina Abramović, Laurie Anderson, Adolphe Appia, Antonin Artaud, Bobby Baker, Eugenio Barba, Pina Bausch, Julian Beck, Walter Benjamin, Joseph Beuys, Rustom Barucha, Augusto Boal, Bertolt Brecht, Peter Brook, Trisha Brown, John Cage, Jacques Copeau, Edwarg Gordon Craig, Merce Cunningham, Anne Teresa de Keersmaeker, Isadora Duncan, Hanns Eisler, Tim Etchells, Karen Finley, Richard Foreman, Philip Glass, RoseLee Goldberg, Guillermo Gómez-Peña, Matthew Goulish, Martha Graham, Jerzy Grotowski, Tatsumi Hijikata, Alfred Jarry, Wassily Kandinsky, Tadeusz Kantor, Allan Kaprow, Elizabeth LeCompte, Jacques Lecoq, Hans-Thies Lehmann, Robert Lepage, George Maciunas, F.T. Marinetti, Vsevolod Meyerhold, Ariane Mnouchkine, Meredith Monk, Heiner Müller, Lloyd Newson, Erwin Piscator, Yvonne Rainer, Hans Richter, Richard Schechner, Oskar Schlemmer, Carolee Schneemann, Wole Soyinka, Konstantin Stanislavski, Gertrude Stein, Stelarc, Bili Viola i Robert Wilson.
Svaka od navedenih osoba predstavljena je kroz vlastite zapise, tekstove, razgovore, eseje, manifeste, bilješke ili promišljanja o umjetnosti te se uvijek navodi izvor odakle je preuzet objavljeni materijal. Potom slijedi sažeta biografija kao i kratka lista drugih umjetnika, kritičara i autora koji se mogu naći u ovome priručniku, a s kojima predstavljena osoba dijeli određene dodirne točke ili na koje se referira, što olakšava čitatelju povezivanje rada i ideja različitih ljudi, ali i lakše pozicioniranje istih u određeni društveno-povijesni, ali i vremensko-prostorni kontekst. Tako se, primjerice, nakon biografije Marthe Graham nalazi popis sa sljedećim imenima i kratkim referencama zašto su navedene: Bausch, Brecht, Cunningham, de Keersmaeker, Duncan, Kandinsky, Marinetti i Newson, a u poglavlju koje govori o, primjerice, Oskaru Schlemmeru, navedeni su sljedeći: Anderson, Foreman, Wilson, Appia, Craig, Cunningham, Cage, Kantor, Meyerhold, Piscator te Richter. Na kraju svakog poglavlja urednici nude i popis literature i ostalih izvora (Further reading) gdje se može pročitati i saznati više o predstavljenoj osobi.
Budući da su poglavlja poredana abecednim redom, od Abramović do Wilson, nakon ovog glavnog dijela urednici stavljaju popis objavljenih tekstova u ovome priručniku (A Chronology of Texts), koji su poredani prema kronološkom redu kako bi olakšali snalaženje potencijalnom čitatelju koji želi kronološki iščitavati ovaj priručnik. Tako popis počinje najstarijim navedenim tekstom u priručniku, Jarryjevim Of the Futility of the “Theatrical” in Theatre iz 1896., a završava tekstom pod nazivom The Theatre of Gesture and Image Lecoqa iz 2006. godine. Na samom kraju priručnika nalazi se i Index, odnosno kazalo imena i pojmova.
Treće, revidirano izdanje The Twentieth-Century Performance Reader urednika Terese Brayshaw i Noela Wittsa, iako nije dostupno u prijevodu na hrvatski jezik, svojim jednostavnim stilom nadilazi jezične barijere te jasnom strukturom i organizacijom materijala približava široj publici znanja i spoznaje iz specifičnog područja kojim se bavi. Budući da knjiga donosi izvorne tekstove, manifeste ili razgovore s nekima od najvažnijih imena izvedbenih umjetnosti 20. stoljeća, te upućuje na različite druge izvore, literaturu, reference i poveznice usko povezane s objavljenom građom, zbog svoje široke primjene preporuča se svima koji se bave kazalištem i ostalim izvedbenim umjetnostima bilo kao profesori, studenti, ljudi iz prakse, entuzijasti, početnici ili oni željni daljnje nadogradnje svoga znanja.
© Katarina Žeravica, PLESNA SCENA.hr, 10. srpnja 2015.
KNJIGE
ČASOPISI
PORTRETI
SNIMKE I ONLINE