Plesna scena.hr

Tjeskoban odjek EKV-a

Riječke ljetne noći, 18. lipnja – 18. srpnja 2015., Tranzicijsko-fikcijsko kazalište – Trafik i Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Weltschmerz, autor Žak Valenta

• 
  
  „Ti si volela moj Weltschmerz...“ stih je iz pjesme Radostan dan srpske rock skupine Ekatarina velika (EKV) koja je djelovala osamdesetih i u prvoj polovici devedesetih godina, stekavši popularnost u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Kult EKV-a porastao je i zbog prerane smrti svih članova grupe, a romantičarski pojam weltschmerz ili svjetska bol za njih se vezala ne samo zbog navedenog stiha, nego i zbog cijelog opusa koji je odražavao otuđenje njihove generacije, a u kasnijoj fazi i jasan otpor protiv rata.
  
  Riječka kazališna skupina Trafik u predstavi Weltschmerz prepoznaje taj duh i u današnjem vremenu. Trafikovo egzistencijalističko određenje tako u Weltschmertzu dolazi u prvi plan. Autor Žak Valenta inscenira mračnu i tjeskobnu atmosferu na specifičnoj lokaciji zapuštene tvornice Rikard Benčić u samome središtu Rijeke. Znakovit je izbor te lokacije, melankolične u tragovima rada koji se nekada u njoj odvijao i neizvjesne budućnosti. U predstavi nema glazbe EKV-a, barem ne eksplicitno, citiraju se samo stihovi, scene iz spotova te isječci iz knjige Osećanja O. Sećanja Lidije Nikolić o klavijaturistici EKV-a Margiti Stefanović Magi. Ukupni dojam kao da je tmurniji od pjesama EKV-a, apatičan i dehumaniziran.
  
  U specifično Trafikovom dramsko-plesnom idiomu svaki izvođač iznosi neku osobnu interpretaciju svjetobolje. Uz stihove pjesme Zemlja, čitane računalno obrađenim, robotski distanciranim glasom, Mila Čuljak kreće se distorzirano, mahnito. Maja Katić i Alen Liverić se međusobno uopće ne slušaju i ne razumiju. Netolerancija i provokacije prerastaju u bijes u odnosu Maje Katić i Mile Čuljak. Toni Flego je u nekom buntu, mladenačkom prkosu. Iva Nerina Sibila pleše intenzivnu unutarnju borbu, uz repetitivne kretnje koje ne uspjeva kontrolirati. U emotivno angažiranom duetu s Valentom pokušavaju se dotaknuti, uskladiti i zaplesati, ali im to uporno ne uspijeva da bi se na kraju razišli, a Sibila ostala sama u pokušaju prizivanja partnera. No ključnima se čine uvodna i završna scena klupskog plesa, jedinima u kojima su svi izvođači zajedno, ali svaki u svom autentičnom privatnom pokretu, kao „nemi igrači svog obrednog plesa...sretni u transu, u svetu što postoji samo u glavama ljudi bez skrupula“, da citiram stihove EKV-ove pjesme Crv. Na kraju taj ples prelazi u ustrajnost i svojevrsnu pobunu dok izvođači jedni drugima ne dozvoljavaju odustajanje.
  
  Weltschmerz, možda najviše od svih dosadašnjih Trafikovih predstava, miješa različite izvedbene oblike – ples, koncert, čitanje poezije, intervju, pri čemu svaki na drugačiji način tretira odnos umjetnika i scene. Najproblematičniji dio predstave je njezina dramaturška rascjepkanost. Izvođački pažnju plijeni Toni Flego, mladi plesač kojemu Valenta daje dosta prostora. Mila Čuljak i Iva Nerina Sibila su unutar svog prepoznatljivog načina kretanja. Alen Liverić i sam autor ostaju u sjeni, a Maja Katić snažnija je u fizičkoj interpretaciji, dok u glumačkim dionicama odlazi u pretjerivanje. Zvuk Josipa Maršića, koji se i sam pojavljuje kao izvođač, iznimno je ambijentalan i suptilan, dok scenografkinja Lara Badurina nije trebala puno intervenirati u ionako ekspresivan prostor. Ubacivanjem hladnjaka i kašeta s pivom koju izvođači i publika piju za vrijeme izvedbe, scenografkinja pretvara predstavu i u klubski događaj, dok zidne projekcije isječaka iz časopisa Val, Mladina i Polet, s dokumentarističkim prikazom tadašnje glazbene i umjetničke scene, dio publike nije mogao najbolje vidjeti.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 1. rujna 2015.
  
  Weltschmerz
  koreo-režija Žak Valenta
  premijera 15. srpnja 2015.
  su-stvaratelji i izvođači: Mila Čuljak, Toni Flego, Maja Katić, Alen Liverić, Josip Maršić, Iva Nerina Sibila, Žak Valenta
  oblikovanje prostora i dijaprojekcija Lara Badurina, skladatelj i oblikovatelj zvuka Josip Maršić, kostimografkinja Lara Karlavaris, pomoćnica redatelja Denis Kirinčić, fotografija Željko Jerneić
  produkcija TRAFIK, HNK Ivana pl. Zajca

Piše:

Jelena
Mihelčić