Sunčana završnica
16. festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, 24. – 27. kolovoza 2015. (2)
-
Uvod u posljednji dan festivala bila je prezentacija rada u nastajanju Od ode do tripa autorica Andreje Široki i Ive Korenčić. Rad je nastao tijekom rezidencije u Mediteranskom plesnom centru u sklopu koje je organizirana i plesna radionica za djecu, glavne protagoniste prikazanih video instalacija. Dijelovi video uradaka koje je publika imala prilike vidjeti su kombinacija plesa i videa koji uključuje eksterijere kao proplanak, livadu, polje, kamenjar, na kojima se djeca uključena u umjetnički proces bave autentičnim pokretom. Autorice se poigravaju načinima snimanja i montažom, tako da je svaki segment složena i zaokružena cjelina. Pomalo jednolične, no estetski vrlo uvjerljive, video instalacije se kreću od romantičarskih plesnih slika do tematiziranja oživljenih video igrica u otvorenom prostoru.
Predstava Field švicarske koreografkinje Tabee Martin izvedena na pozornici u Kaštelu okupila je brojnu publiku. Započeta je čitanjem niza od 99 najpopularnijih ljubavnih pjesama, a zaokružena posljednjom, tj. prvom na listi. U međuvremenu se light-motiv naziva pjesama kroz predstavu ponavljao u raznim kontekstima vezanim uz zajedništvo, potpunu predanost i na kraju, nemogućnost istinske međusobne povezanosti. Duhovita i zaigrana, predstava je koncipirana od niza segmenata koji logično i organski nastaju na prethodnome. Sudionici su troje plesača koji neumorno pokušavaju povezati pokretom i namjerom svoje živote u zajednička stremljenja. Dva muškarca i žena kao perpetuum mobile u neprekidnom kretanju tjelesnog klupka vrlo intenzivno preispituju način povezivanja i međusobne komunikacije. Snažni fizički kontakti proizašli iz grubosti, trganja, guranja, naočigled se pretvaraju u plesni pokret obogaćen emotivnim nabojem plesača. Krenuvši od pokreta kao ishodišta i zatim, eksperimentirajući s procedurama organizacije pokreta kao što su ponavljanje, gradacija bez obzira bila ona povećavanje ili smanjivanje, varijacija, kvalitativna modulacija pokreta, predstava se naočigled gledatelja, dolazeći do svog vrhunca, pretvara u suprotnost namjere kojoj akteri čitavo vrijeme teže.
Posljednja izvedba posljednjeg dana festivala, Trilogija u produkciji umjetničke organizacije de facto, je niz predstava o odnosu suvremenog plesa i pop glazbe. To scensko djelo puno izvođačkog naboja, rad Saše Božića i Petre Hrašćanec, zasigurno je najbolji izbor za zatvaranje festivala. Djelo je izvedeno cjelovito prvi put 2013. u ZPC-u u sklopu EU projekta Spider Expand uz sudjelovanje francuskih plesača iz kompanije Logge22. Prva dva dijela, solo Love Will Tear Us Apart i duet Boys Don´t Cry, igrani su u loži, omeđenom prostoru, a treći dio the-beatles na širokom scenskom prostoru gradskog trga. Izvođači nošeni inercijom pozitivne i nadasve kreativne energije, dinamično su i silovito odigrali sva tri dijela u jednom dahu. Inteligentna i duhovita rješenja naišli su na odobravanje čitavog spektra prisutne publike. Uz teško ponovljivu Petru Hrašćanec kojoj je u Svetvinčentu to bila 54. izvedba i suptilnog Marka Jastrevskog, u trećem dijelu nastupile su umjesto francuskih plesača Zadranke Filipa Bavčević, Matea Bilosnić i Josipa Štulić. Stvarajući vlastiti koreografski vokabular, kao i njemu odgovarajuću logiku komponiranja, autori ujedinjuju spoj mentalnog procesa rada na predstavi sa onim neformalnim, praktičnim, emotivnim, što čini predstavu kompleksnim djelom koje rezultira bezrezervnom suradnjom publike u završnim scenama kada svi zajedno zaplešu na dobru staru glazbu Beatlesa. Ležeći na baletnom podu trga u Svetvinčentu, brojna publika je zajedno s izvođačima glasno pjevala Here Comes the Sun.
© Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 15. rujna 2015.
Piše:

Petrovski