Plesna scena.hr

Klasika, naušnice i dim – kakve veze Marjana Krajač ima s tim?

Sodaberg koreografski laboratorij: Koreografska fantazija br. 2, autorica Marjana Krajač

• 
  
  Marjana Krajač nastavlja fantazirati i kreirati meditacije koje uranjaju u samu srž plesa. Zajednički nazivnik posljednjih triju predstava utemeljenost je u nekoj vrsti oslobođenog pokreta, pri čemu ples suvereno stoji sam za sebe. U Koreografskoj fantaziji br. 1 (2013) provlače se neke od temeljnih ideja o tjelesnosti i pokretu, poput gravitacije odnosno težine tijela te opozitnih sila koje se u pokretu nadmeću. Posve su ozbiljno izložene najjednostavnije i najprirodnije kretnje poput hodanja, kotrljanja, poskakivanja ili padanja. Kasnije nastale Varijacije o osjetnom (2014) nominalno nisu dio ciklusa Fantazija, ali kao što i sama autorica priznaje, jesu svojevrsan rukavac tog tijeka misli. U njima je fokus na trajanju i vremenu, te na razinama osjetilnosti plesačica na same sebe, jedne na drugu, na prostor i na publiku.
  
  Koreografska fantazija br. 2 (premijerno izvedena 18. rujna 2015) u prvi plan stavlja formu, oblike koji su se svjesno ili nesvjesno ukotvili u tijelu, ili kojima plesačko tijelo teži. Ideja koja se, čini se, nastoji elaborirati je nemogućnost fiksacije oblika, njihova nestalnost, ideja točke koja je zapravo mrlja ili vibracija, pitanje je li uopće moguće dva puta ući u identičnu tjelesnu situaciju. Izvođačice su u neprestanom prostoru između poze i pokreta, mirovanja i akcije, plesne geste i njezinog raspadanja. Plesačice kao da se vraćaju nekom zaboravljenom ili opsesivnom pokretu i iznova ga proživljavaju. Prepoznaju se u tome različiti ostaci primjerice iz klasičnog baleta, poneki arabesque, relevé, jeté i mnogi drugi oblici nepoznatog izvora koji se kontinuirano pojavljuju i nestaju. Za razliku od plesa, uvjetno rečeno, oslobođenog ideologije u prethodne dvije predstave, ovdje je pokret njima inficiran i prepušta se tim utjecajima. Plesačice su međusobno iznimno povezane, u međusobnoj refleksiji, prostorno se zgušnjavaju, usporavaju, dodiruju i kao grupa uobličuju, pa opet razilaze i ubrzavaju, raspršuju i razjedinjuju. Pogled varira unutra i van.
  
  Dok je programska knjižica prve Fantazije bila ispunjena fotografijama plesačica koje vidimo u tragovima zbog duge ekspozicije, ovaj put su fotografije čiste, usmjerene na detalj, jukstaponirane s motivima i oblicima iz prirode ili arhitekture. Izrazita bjelina ili rasvijetljenost prethodnih dvaju radova ovdje je prošarana crnilom kostima, plesnog poda i pravokutnim elementima scenografije koji su u snažnom kontrastu prema bjelini galerije Bačva HDLU-a gdje se izvedba odvija, asocirajući na Kniferove meandre. Naglašeni su i kontrasti dominantno kružnog i kvadratnih oblika. Neonska rasvjeta i povremeni dim zamagljuju oštrinu slike. Izvođačice nose velike kičaste naušnice naglašene kosom svezanom u rep, koje su u stalnom pokretu. I onda kada se plesačice zaustave, naušnice izbacuju višak pokreta koji neprestano titra oko točke ekvilibrija. Zvuk se sastoji od slične grupe tonova koji variraju u intenzitetu od tihih prema izrazito glasnima, do isprekidanih, prateći dinamiku pokreta.
  
  I izvođačka postava je djelomično izmijenjena. Uz Lanu Hosni, Irenu Mikec i Katarinu Rilović koje su tu od početka, te Miu Zalukar koja je plesala u Varijacijama, nove su Filipa Bavčević i Sara Piljek, obje vrlo snažnog klasičnog utemeljenja. Dok je u prijašnjim radovima uočljiva bila različita konstitucija izvođačica, ovdje su neizbježno naglašene upravo tehnike upisane u tijelo. Lana Hosni i Katarina Rilović plijene fokusom, preciznošću i kontrolom pokreta. Irena Mikec i Mia Zalukar opuštenije su i zaigranije. Izvrsna izvedba svih šest kao kolektiva, nosi predstavu.
  
  Koreografska fantazija br. 2 može biti intrigantna za različite razine gledanja. Za one koji prate rad Marjane Krajač, možda će se predstava činiti manje radikalnom, no riječ je, čini mi se, o posljedici jednako kao i dosad, ustrajnog kopanja, samo po drukčijoj temi.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 25. rujna 2015.
  
  Koreografska fantazija br. 2
  autorica, koreografkinja, koncept: Marjana Krajač
  premijera 18. rujna 2015.
  izvedba: Filipa Bavčević, Lana Hosni, Irena Mikec, Katarina Rilović, Sara Piljek, Mia Zalukar
  suradnja na projektu Irena Tomašić, fotografija Iva Korenčić-Čabo, oblikovanje grafičkih materijala Valentina Toth, tonska tehnika Miroslav Piškulić, tehnički direktor projekta Duško Richtermoc, tehnička asistencija Leonardo Krakić, komunikacija Anita Klapan
  produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij; u suradnji s: Hrvatski institut za pokret i ples / program rezidencije Zagrebačkog plesnog centra; Dom HDLU u Zagrebu

Piše:

Jelena
Mihelčić