U utorak, 17. studenog 2015., u riječkom HNK-u upriličena je Večer suvremenih plesnih gostovanja. U posjet su došla dva gosta – Johannes Härtl s predstavom Other World i Matija Ferlin s predstavom Istovremeno drugi (ostvareno kroz projekt Plesna mreža Hrvatske). Tako je cijela večer bila u znaku otkrivanja novih i nepoznatih svjetova. S obzirom na to da se Iva Nerina Sibila ranije osvrnula na Ferlinov komad fokusirat ću se na njemačke goste, koji u sastavu imaju i dvije domaće plesačice, polaznice Iwanson International School of Contemporary Dance u Münchenu, Martu Rak i Antoniju Čop od kojih je prva baš Riječanka, što je moguće bio i jedan od razloga velikog interesa i jako dobre posjećenosti ovog događanja. Bez obzira na povod, lijepo je bilo vidjeti toliko mlade publike na jednom (suvremeno) plesnom okupljanju.
Naslov Other World savršeno odgovara atmosferi stvorenoj u izvedbi. Sam početak možda je i jedan od najboljih dijelova predstave. Jednostavna scenografija koja se sastoji samo od tankog najlona (poput onog za prekrivanje namještaja prilikom ličenja) u ulozi stropa te pomalo sterilni kostimi bljedunjavih boja vode nas u daleku (postapokaliptičnu) budućnost. Sedam plesača, koji se vide samo kroz maglu i dim, stoje u grupici, unisono prate ritam elektronske glazbe vrlo minimalnim pokretima nogu, a pomalo mehaničkim pokretima ruku i trupa stvaraju meditativno stanje. Izgledaju kao neko futurističko pleme koje izvodi svoj ritualni ples. Pred kraj te scene, hipnotizirani vlastitim plesom, ponavljaju pokret udaranja batićem u bubanj i smanjuju ga, sve dok se potpuno ne ugasi.
Dovedeni do stanja transa, ostaju u njemu do kraja predstave. U tom nedefiniranom prostoru i vremenu prelijevaju se različite kombinacije sola, dua, trija te grupnih improvizacija i sekvenci. U nekim trenucima plesači uspijevaju ponovo stvoriti atmosferu s početka i uvući publiku u nju, dok su u drugima potpuno u svom svijetu – nedostupni i usmjereni na vlastito kretanje, zatvaraju prozore i vrata pridošlicama koje ih promatraju iz gledališta. To je, za publiku, pretvorilo potencijalno proživljavanje u sterilno opažanje niza pokreta koji su se ponekad činili bez početka i kraja.
Predstava završava kako je i započela. Plesači se vraćaju u poziciju u kojoj su zapeli – pokret udaranja u bubanj. Iz njega ponovo kreću u svoj ritualni ples s početka priče. I ostavljaju nas s pitanjem: je li se nešto uistinu dogodilo za vrijeme trajanja tog udarca u bubanj? Ili je to sve bila iluzija?
© Nermina Mehić, PLESNA SCENA.hr, 26. studenoga 2015.
Other World
koreograf Johannes Härtl
izvođači i ko-koreografi: Marta Rak, Antonia Čop, Matteo Sacco, Jon Olofsson Nordin, Susanne Norenius, Marie Lykkemark.
asistent koreografa Moritz Ostruschnjak, , glazba i kompozicija Jan Paul Werge , scenografija i kostimografija Marie Preussler, dizajn svjetla: Rainer Ludwig
