Plesna scena.hr

Biti izgubljen po sebi

Mirjana Preis i Studio za suvremeni ples, Zagreb: Starost – Alzheimer café, kor. Mirjana Preis

• 
  
  U dvorani Polanec Zagrebačkog kazališta mladih u utorak 22. prosinca 2015. premijerno je izvedena nova predstava Mirjane Preis Starost – Alzheimer café. Autorica je tako nastavila kontinuitet nenametljive, diskretne, ali stalne prisutnosti na suvremenoj plesno kazališnoj sceni, pri čemu je i ovaj put ostvarila upečatljivu, komunikativnu i dirljivu cjelinu. Postoji li itko tko ne poznaje ili se ne sjeća nekog bliskog i dragog u nekom obliku demencije, beznadno izgubljenog u bespućima zaborava i sjećanja? Ti pomaci u svijesti i logici, kombiniranje djelomičnih informacija često djeluju humoristički jer imaju taj čar nevinog, začuđenog pogleda, akcije i reakcije bez predumišljaja, predrasuda. Znate ono kad djed obuče kaput, otvori vrata i izađe u ormar.
  
  I sama pripadam u generaciju koja, kao u šali, prepoznaje svoje simptome alzheimera u stalnoj, i kako godine idu, sve češćoj potrazi za nekim ovaj-čas-odloženim ili sigurno pospremljenim stvarima, i stoga je ova predstava osim što je vrlo šarmantna posveta „svima koji(h) se više ne mogu sjetiti“ i duhoviti autoironični pogled jedne zrele i osjetljive autorske ekipe: kako koreografkinje Mirjane Preis tako i sjajnog, rekla bih sve boljeg, u smislu dubinske slojevitosti značenja (i osobnog zračenja) izvođača Branka Bankovića koji suptilno i silno dojmljivo utjelovljuje „starost kao boravište zaboravljivosti“. Teško je opisati njegovu napetost, pogled, glumačku izražajnost i dosljednost; koncentriranu zbunjenost, prisjećanje i onu neku gorko dojmljivu vrst blefiranja (Kako on ne bi znao kako se to nešto radi? Ili što se radi s ovim odjevnim predmetom?).
  
  Uz Bankovića je na sceni i drugi izvođač, neka vrst opozicije, mladi Grigor Baždar, koji na neki fini, prigušeni način, iz sjene, drži Starog pod kontrolom. Nenametljivo ga prati, pomaže gdje treba, ali onda pušta. Njihov odnos je vrlo lijep, i višeznačan. Oni su generacijski udaljeni, ali tu, u sadašnjosti, obojica (jedan već drugi još) vrsni plesači gipkih i mekanih pokreta, i zajedno izvode, možda je bolje reći u kontekstu predstave – susreću se u nekoliko odličnih dueta – istovremeno je na neki pomirljiv način očito da su oni jedan za drugoga utjelovljena, prizvana, prošlost odnosno budućnost.
  
  Predstava je vrlo jake unutarnje napetosti, dugih (ali nikad ne predugih) mirovanja koje autorica popušta malim plesnim umecima koji otvaraju prostor igre, pomaknutih pravila i partnerskog korištenja rekvizita (poput plesa s vješalicom u pokušaju oblačenja na nju obješena sakoa, ili dueta sa po jednom navučenom nogavicom zajedničkih hlača) inače prepoznatljivih i karakterističnih za poetiku plesnog kazališta Mirjane Preis.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 29. prosinca 2015.
  
  Starost – Alzheimer café
  koreografija, koncept i izbor glazbe Mirjana Preis
  premijera 22. prosinca 2015.
  izvode: Branko Banković i Grigor Baždar
  kostimi Minja Maretić Murtić, oblikovanje svjetla Aleksandar Čavlek, tonska obrada Milorad Stranić, fotografija Renato Branđolica, grafičko oblikovanje Sara Pavleković Preis, odnosi s javnošću Helena Braut
  produkcija: Mirjana Preis i Studio za suvremeni ples u suradnji sa ZKM-om
  Projekt realiziran uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske
  zahvaljujemo Marini Petković Liker

Piše:

Maja
Đurinović