Zastrašujuća refleksija poznata svijeta
Milan Tomášik & Co.: Silver Blue, autor Milan Tomášik (u Plesnom centru Ljubljana)
-
Na samom kraju 2015. godine (premijera 29, a prve reprizna izvedba 30. prosinca, prema kojoj je i napisan ovaj osvrt) u Plesnom centru Ljubljana izvedena je predstava suvremenog plesa Silver Blue autora Milana Tomášika, mladog i nadasve uspješnog plesača, koreografa i plesnog pedagoga, u posljednje vrijeme sve prisutnijeg u hrvatskoj plesnoj javnosti. Prošle godine u lipnju sudjelovao je kao gost-predavač suvremene plesne tehnike na ADU u Zagrebu, istovremeno je u EkS-sceni vodio radionicu Happy Feet za zainteresirane ljubitelje plesa, sudjelovao je kao autor-izvođač na festivalu suvremenog plesa koji njeguje solo formu Monoplay u Zadru, i na kraju ponovo ove godine dva tjedna na ADU kao predavač i voditelj kolegija Suvremene plesne tehnike 6 na trećoj, završnoj godini studija suvremenog plesa. Milan Tomášik rođen je u Slovačkoj, a trenutno živi i radi u Sloveniji. Plesnu umjetnost je studirao na Konzervatoriju J. L. Bellu u Banskoj Bistrici i na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Bratislavi. Godine 2004. diplomirao je na P.A.R.T.S.-u. Suosnivač je i aktivni član Les Slovaks Dance Collective, a danas radi u vlastitoj kompaniji Milan Tomášik & Co.
Da se vratimo predstavi. Silver Blue je nastavak i nadogradnja predstave Sezona lova iz 2014. godine i druga predstava skupine Milan Tomášik & Co. Jedno je od onih plesnih događanja za koje kažemo da su proletjeli za čas, a u stvari su trajale duplo duže (50 minuta) nego što smo i pomislili – što puno govori o koncentriranoj pozornosti izvođača i gledatelja. Tomášik je uspio stvoriti cjelovitu, kompaktnu predstavu koja se razvija tako da se situacije koje izranjaju iz prethodne, slažu jedna na drugu i skladno prepliću s povremenim šokantnim, nelagodnim prekidima. Pozornost njegova rada usmjerena je na ritam, njegovo narušavanje i potom ponovno uspostavljanje njegovog reda. Svaki prekid ustaljenog tempa vješto naglašava novo značenje koje izvire kao „posljedica napetosti mišića plesačeva tijela“, kako navodi autor u popratnom tekstu.
Publika s vrata odmah ulazi u predstavu i gotovo da sudjeluje u igri ritmičkih sekvenci dvaju parova. Polako se u scenski prostor uvodi novi zvuk, bučan, iznenađujući i duhovit, no nakon uzastopnog i multipliciranog ponavljanja postaje nelagodan i opasan. Isti zvuk, mijenjajući tempo, mijenja i kontekst događanja. Slika je upečatljiva: muškarac i žena (Alessandro Sollima i Tina Valentan) snažno udaraju limenim folijama krhku plesačicu (Špela Vodeb) dok četvrta osoba na pozornici (Milan Tomášik) neutralno promatra svoju partnericu skvrčenu na pozornici. Zastrašujuća refleksija današnjeg, poznatog svijeta. Plesne sekvence koje su dramaturški logično ispresijecale prvi dio predstave, sola i dueti, izvedeni su tehnički uvjerljivo i s iznimnom lakoćom koja inače karakterizira plesnu tehniku Milana Tomášika.
Drugi dio predstave je neprestano ponavljanje motiva klanjanja na bijelom tepihu dimenzija modne piste. Koketiranje s povijesnom tradicijom plesa, još jedna karakteristika autora kojom se često koristi, promišljenim i jednostavnim idejama te promjenama perspektive, autor i izvođači u svojoj beskonačnoj promenadi žongliraju sa simpatijom i emocijama publike. Iako se koristi glazba i žive slike bliske stilskom razdoblju baroka, ova zaigrana predstava svojim se svevremenim obilježjima ne može vezati uz prostor ni vrijeme, nego otvara prostore univerzalnog.
Svih četvero plesača su doista sjajni, tehnički precizni i duhoviti u svom tjelesnom izričaju, no posebno bih istaknula Špelu Vodeb, plesačicu (i asistenticu koreografa) istovremeno krhku i snažnu, otvorena uma i srca, kojima pridobiva publiku bez zadrške. Stalni pratilac Milana Tomášika je oblikovatelj svijetla Luka Curk, čije kreacije gotovo da mogu egzistirati samostalno na pozornici. Njeguje vrlo originalan, suvremen i nadasve funkcionalan pristup dizajnu svjetla. Autorsku glazbu baziranu na djelima baroknih majstora, posve u skladu s koreografskim promišljanjima, potpisuje Aleš Zorec. Svi elementi predstave organski su isprepleteni i znalački osmišljeni. Preciznost, posvećenost i ogromno znanje izviru iz svakog segmenta ovog scenskog djela. Stoga ne čudi da je Milan Tomášik sve češći gost i u Hrvatskoj.
© Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 2. veljače 2016.
Piše:
Petrovski