Za zagrebački ritam treba puno energije

Nova lica baleta - Mali intervju: Jegor Menjšikov, prvak baleta HNK u Zagrebu

  • Jegor MenjšikovJegor Menjšikov rođen je 1984. godine u Čeljabinsku, Rusija. Odmah nakon diplome na sanktpeterburškoj Baletnoj akademiji Vaganova, s akademijinim predstavama Ščelkunčik i Bajka o lutkama odlazi na turneju u Japan. Iste godine nastupa u Petipaovoj koreografiji Labuđeg jezera Čajkovskoga i Carmen Bizeta-Ščedrina u koreografijama Jurija Petokova.
    Od 2004. godine angažiran je u Izraelskom baletu, gdje pleše u baletima Labuđe jezero, Snjeguljica, Spartak, Simphony in C u Balanchineovoj koreografiji, La Fille Mal Gardee u Ashtonovoj koreografiji te u baletima Trnoružica, Orašar i Two by two & everyone u koreografijama Berte Yampolsky. U 2007. interpretirao je Albrechta u Giselle Adama, Basilija u Don Quijoteu Minkusa, Romea u Romeu i Juliji Prokofjeva.
    Ulogom Princa u Orašaru Čajkovskoga predstavio se zagrebačkoj publici, a krajem 2007. postaje prvak Baleta HNK u Zagrebu, u kojem je odigrao i uloge Princa u Trnoružici i Labuđem jezeru, te je nastupio u Baletnoj večeri.

    Jegor Menjšikov s Edinom Pličanić i Milkom Hribar Bartolović u Trnoružici u koreografiji Dereka Deane, foto: Saša NovkovićMožete li nam opisati svoj dolazak u Zagreb. Kako ste prvi put došli ovdje i odlučili doći?
    Prije dolaska u Zagreb plesao sam u Izraelu u nacionalnom baletu. Tamo sam plesao u mnogim produkcijama, ali ne toliko velikim i profesionalnim kao u Zagrebu. Želio sam jako nastupati u velikim produkcijama. Jedan pedagog koji je ovdje gostovao obavijestio me je da je u Zagrebu raspisan natječaj pa sam u 2007. godini došao na audiciju i bio sam primljen. Sviđa mi se ovdje.

    Što ste radili prije Izraela?
    Nakon diplome na Akademiji u Sankt Peterburgu nastupao sam u manjoj trupi, jer se u Kirov balet dolazi jako teško. Treba dugo nastupati volonterski, a onda će vas možda primiti. Nakon nekoliko mjeseci otišao sam u Izrael.

    Je li vam bilo teško otići u Izrael?
    Nije, jer sam znao da idem u nešto bolje, u novi izazov.

    Kakav je život u Izraelu? Jeste li osjećali pritisak obližnjeg rata?
    Ne, bilo je vrlo mirno u Tel Avivu. Fini ljudi i potpuno različit način život nego u Europi.

    Dugo niste plesali u Rusiji?
    Da, već pet godina.

    Jegor Menjšikov s Edinom Pličanić u Trnoružici u koreografiji Dereka Deanea, foto: Saša NovkovićJeste li već plesali uloge Princa u Orašaru i Trnoružici?
    Naučio sam obje uloge uloge ovdje. Plesao sam nešto na Akademiji, ali posve druge verzije.

    Možete li usprediti način rada u Zagrebu, Tel Avivu i San Petersburgu?
    Ovdje je za mene znantno zahtjevnije. Imamo znatno više izvedbi u kraćem razdoblju, a to mi se prije dešavalo samo na gostvanjima. Za to treba puno više energije.

    Kakvi su vaši dojmovi nakon plesanja velikih uloga u Trnoružici i Labuđem jezeru?
    Jako sam zadovoljan. Bilo je teško otplesati ih prvi put. Bilo je zanimljivo raditi s baletnom majstoricom Iraidom Lukašovom. Umoran sam, ali sretan. 

    Osjećate li kao novi baletni prvak pritisak velikih očekivanja?
    Ne toliko.  

    Plesali ste ove sezone i u suvremenom baletu, u baletima Idi vidi i Na floresta. Kako je bilo?
    Svidjelo mi se. Možda naredne sezone nastupim u Zurovčevom Danse macabre, ove sezone nisam mogao zbog priprema za Trnoružicu i Labuđe jezero

    Jegor Menjšikov i Mihaela Devald u Baletnoj večeriKako je bilo ukopiti se u novi ansambl?
    Sad je bolje. U početku mi je bilo teško s novim ljudima i u novoj trupi. Ne družim se previše s plesačima izvan proba, koncentriram se na rad i potom odlazim kući. 

    Kakv je vaš život u Zagrebu izvan Baleta?
    Nema puno vremena, osim za slobodan dan. Moja djevojka također pleše u zagrebačkom Baletu, pa kad smo slobodni zajedno odemo u šetnju ili kino.

    Što biste željeli raditi u budućnosti, imate li posebnih želja?
    Imam nekih ideja i želja, ali moja budućnost je neizvjesna i ne znam što me čeka.
    Inače više volim dramske, tragične balete. U Orašaru imam samo plesnu točku, Pas de deux.

    Do kada ostajete u Zagrebu?
    Imam ugovor na godinu dana, do sljedeće zime, i nadam se da ću ostati ako Kazalište to bude željelo.

    © Zlatko Vidačković, KULISA.eu, 4. rujna 2008.

Piše:

Zlatko
Vidačković

kritike i eseji